Kalem Gorčina, SlovoNaSlovo

AGDA

djevojka
djevojka

Tako ti je i sa životom.
Moreš sve posložit jal osušit jal ispeć, al ako nije agda uhasolita i polivena međ četiri duvara, sa orasima međ jufkama, i to u određeni vakat, džaba ti!

Svako ženskinje unutar našijeh kuća, međ duvarima, u našijem halvatima znalo je spremit i spremat za butum svit koji je prolazio našim avlijama, divanhanama i musafirhanama i po tome se nadaleko izdvajale od ostalijeh žena u ovim bosanskim vrletima. Prostirale su se bošče, ženskom mubareć rukom vezene, bezbeli, a na sofre mećali razni zijafeti, himetom domaćice spremljeni. Bilo je tudek raznijeh jela a napose slatka, od kojeg su zazubice cvale i potlje rascvali trbusi napojeni i nadojeni rukom mivenim i napunjenim sahanima. Kad bi bio kakav težak rad jal u avliji jal na polju, znale su podebljati cvrkom masla sa alevom paprikom svako jelo, biva da prifati jal kosca jal vodonosca, nek ima ščime prihvatit halat i ponosno pokazati zanat baška radom iza kojeg se niko nije trebao vraćati na njegovo.
Kad bi se pravi slatko razlikovalo se od zalivenih jal suhijeh. Suhima se vazda u kući gostilo i ugostilo, i vazda imalo, makar halve nabrzaka zamutit i iznit prid musafira. A zaliveni su bili pravi ritual dok bi se pravi, jer tad se nije dalo djeci ulazit u mutvak nit u sobe jer su bile prostrte jufkama za baklavu koje bi se suši taj vakat. Mati bi vazda poviknula na nejač strahujući da im kaka dlaka ne uleti pa eto belaja ako kogod naleti na nju u svom sahanu, ne daj Bože, i onda pukne bruka na domaćicu da je pesinava i gologlava pravila zijafet. Agda je bila poseban dio tih zalivenih, jer je od nje zavisilo sve. Morala se tačno kuhati određeni vakat da bi se dobilo pravo polivalo koje će svemu učinjenom dotad dati pravu mjeru.
Mati bi međ dva prsta vazda provjeri jel slipa, biva tad se uredila i spremno je za zalivu. Agdu je vazda vrilu polivala po hladnijem slatkijem zijafetima, biva tad se najbolje uredi.

Sjećam se jednom prid bajram mati pravila baklavu. Majka zakuhavala a mati prikuhavala, razvijala i na ko mlijeko bijelim čaršafima rasprostirala jufke da se suše. Sve uhasolila, al jamdar joj se agda nije dobro ukuhala. Taj bajram smo kusali baklavu iz tepsije jer se sva bila razlila, a babo se kriomice smijao na njezin peh, biva da je ne uvrijedi. Doduše jedini je on i pokusao tepsiju od svih ukućana jer je vazda govorio da se hrana ne smije kudit nit bacat.

Tako ti je i sa životom.
Moreš sve posložit jal osušit jal ispeć, al ako nije agda uhasolita i polivena međ četiri duvara, sa orasima međ jufkama, i to u određeni vakat, džaba ti!
Kusat ćeš i pokusat ono što je trebalo slatko slipat međ jufkama, međ prstima i međ zubima, bezbeli.

(posjeta 280 puta, 1 danas)

O autoru

Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Published by Đenana Bajraktarević

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *