Ako laže koza ne laže rog!

Svaka kuća je nekad imala hajvana i insana i sve se slagalo, hajvan služio insanu a insan Bogu kojegođ vjere i ispovjedi bio. Zvono na hajvanskijem vratovima kazivalo gdje je hajvan i svako poznavao zvon vlastitog, a hajvan znao koji je njegov insan i bez povoca i koca vraćao se u spremljenu i pokidanu štalu, davao rodom i porodom, kuće bile pune mlijeka i putera, a rasipat se nije dalo, jok! Sve na kašiku spremalo i opremalo žalosti, veselja, kumstva i opijela, i nikom falilo nije. A kome jest namirivalo se ispotiha. Da đavo ne zna. A i bilo nafake, šta li?

I po tome se mjerilo čojstvo i ljudstvo i komšiluk i rahatluk a poganluk se čistio dočim se najde u nekoga jal vodom jal sohom jal lijepim kelamom i ispravljanjem i upravljanjem jer gdje nejma uprave nejma ni u čojka ni u krave. Jah!

Tako sam onomad sa dedom prvi put išla na stočnu pijacu. Dedo poveo hajvanče koje je odvojeno većma prije bilo od matere da kako dedo kaže ne žalosti ni hajvan ni dijete od hajvana. Ipak je dijete dijete ma čije bilo, a svemu se prilazi s milošću. A hajvanče išlo za njim sa počašću. I tako… tri generacije sluga niz put, dedo, tele i ja. Kad smo došli dedo zagleda, prigleda insane ko hajvane a hajvanima kad prilazi daje iz ruke mliva, da ga počasti baško djecu bombonama po sokaku i po mahali. Hajvanče pogne glavu iz poštovanja i zahvale a dedo se osmjehne i pomiluje. Gledala sam ga tad ko da mu neka svjetlost sija iz čela i kako god prilazi povećava se. A morebit da sam samo plaho voljela dedu, ko će znati. No zapala mu jedna koza za oko, a koza imala nakinut rog, biva imala mahanu, a uz to bila i vehta i pomršava. Insan uz nju bio plah na jeziku pa stao hvalit kozu više nego sam sebe, te viče te riče. Iz usta šta mu je izlazilo da sa dedom nisam bila rekla bih da koza ima krila i da more poletit jal priletit sve insane i biti hajvanče napose. Tako je slatko pričao da je sve očarao svojim plahim kazivanjem o čudima koje koza more.

Nešto kontam, pa mislim… jah! Dokle li smo dogurali sa insanima i hajvanima? Svaki cigo svog konja hvali, al i veže gdje mu aga kaže, pa mi se sve nešto slaže kako nam je zapravo golem nered u kući, a ovaj hvalisavac nas ko onomad dedu i mene naočigled laže. Ako laže koza ne laže rog. Jedan je Bog!

Eh, blago li se hajvanima nekadašnjih insana. a teško li se insanima današnjih upravnih hajvana. Čast izuzecima!

(posjeta 601 puta, 1 danas)
Total 0 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search