Fenomenalno kreativni magazin

Bajram žrtve

Iz čiste vune me majka isprela, međ duvarevima, međ dva prsta, prvo uvila pa istezanjem utananila da joj budem međ prstima mehka i tanahna, nježna pogledom a jaka ko paukova nit. Na miljetić me majka izvezla pa se rasporih. Otvorih svojima otad ranu neprebola, jer se ranama oslobađa i ne može drugačije, a tog dana se otkide jedan cvijet od kućnog praga. Jedna nit. Na bajram. Kad svi slavljem umivaju, umiše i mene i izmiše preko kućnog praga. Ubijeliše me, namirisaše. Ispratiše. Žudeći da budem ukras odriješih se od sebe i sebe kao konac u iglu udih. Ne naudih nikome do sebi. Sudbine su mnoge tako nosile. I prinosile. Ukrasima. Ukras bijasmo i ostasmo u kućama mirisnim. Noseći konac u drugu kuću uvezoh sebe u njihov peškirić. Ja im bijah dodatni cvijet… A iz tog cvijeta izvezoh još dva, mirisna kao i ja. Svaki bajram ih umivala i dodavala zlatovezom srmali almas granu, pokoji list, bojeći kuću i miris šireći svemu što sam bila i u čemu sam bila. Almas grana širila se, od jednog konca i jedne igle. I cvjetala na sećiji, svakog bajrama posebno je mirisala ta začeta od mene grana i širila se, pomno rukom svaki pokret završavao je jedan dio, a dio bio bitan za sliku, te almas grane na peškiriću kuće u koju dođoh. I uvezoh se.

Sjedim i mislim o almas grani koju je majka izvezla na miljetiću milom, pomno izvezen svilenim koncem, ostao iza nje, meni od nje. Baska. Da imam. Za ukras bajramski. I pitam se koliko oka je dala, koliko vremena je izvezla, koliko ljubavi međ prstima da bi me utananila, i pripremila za neumitni tok vremena? Koliko je tišina izvezla svojih, i žrtvovala sebe za ljepotu komada tkanine njenom rukom napravljene…

Danas su te ljepote ruku u muzejima i kućama naših starijih. Praznina nam u kućama bez miljetića, bez sjećanja, goli predbajramski stolovi puni nečijeg vremena, da. Ali kupljenog. I kontam, nije isto, kupljeno novcem i ljubavlju izvezeno, napravljeno srcem. Tražimo bogatstvo na mjestima praznim a ne znamo da nam bogatstvo u kućama čuči, u starim seharama leži neki miljetić i peškir koji nema vrijednost. Jer ljubav se ne kupuje. Na stolu miriše kahva, u avliji čeka kurban svoje vrijeme. Za ljubav Njegovu. Miljetićem mi majka sa mnom. A peškirićem cvjetovi moga đula. Miriše. Sve. Bajram je. Ljubav je. Bajrambarećola!

(posjeta 161 puta, 1 danas)
Total 0 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search