GROMOBRAN

Škrtarile su ulične lampe na Saračima. U neka doba poslije ponoći. Bezglavo su šetali, dopuštajući smijehu da prevagne nad strahom. Skupa, nemaju ni pedeset. Godina. Sve do Čaršijske džamije je pusto. I koraci im, zovnko osvajaju kaldrmu. Iz sokaka koji vodi u Barhanu, u bezbrižnu…

Nastavak... →

ŠEJTANKUTIJA

Iskočilo iz ograđenog nješto, nit hajvan nit insan a imalo i jednog i drugog. Popelo se na pleća pa nosi. Kažu da bi do sabaha lipso da nije kad je zaučio mujezin sa munare za sabah i to nješto skočilo da ga hajvanske noge nose, vrisnulo glasom s onog svita i nestalo. Otaj više nikad bez avdesta jal bez uzebismile nije hodio, a aksamom ni na sijelo, bezbeli.

Nastavak... →