Čekam te na početku

U brojanju dana do godišnjeg, izbrojao sam godine koliko te već nema(m).
I tek negdje na kraju brojanja, shvatih kako sam zapravo ostao još uvijek tamo negdje na početku.

Kakva budala!

Ponosan na sebe, vjerujući kako sam sve ono loše iza sebe pregurao, još davno se od te glupe godine i zaboravljenog datuma odgurao, u brojanju dana ugledah sebe kako ukopan stojim između datuma i godine ne želeći da ode ono moje što već godina tuđe je. I sve ono naprijed isplanirao, znao sam da moram ponijeti sa sobom natrag, vjerujući da nikoga osim sebe pri povratku neću sresti.

I taman što sam u rikverc krenuo sebi, po sebe, vidim tebe, kraj sebe, a zapravo, nigdje te.

Rikverc, otkada tebe nema(m) mrzim, vjerojatno znajući da ću sresti nekoga od koga vječito bježim naprijed.

Samo što ni ovaj put nisi bila naprijed, nego odmah tu kraj mene, s desne strane.
Nikad ljepša, nasmijanija i iznenađena kako nervozan, umoran od posla i svega što sam sebi na leđa natovario, iz prve ubacujem u rikverc, okrećem se na desnu stranu s koje si uvijek sjedila, prebacujući desnu ruku iza naslonjača na kojem si uvijek glavu odmarala, slučajno te dodirujem po kosi, sklanjajući je s najsavršenijeg lica na kojem su se jagodice moje desne ruke odmarale.

Da si stvarno ti sada tu, meni s desne strane, volio bih ti reći da ću s rikvercom lako.
Da se više bojim kako kad sebe sretnem sa sobom, krenuti naprijed, znajući da će mi nedostajati onaj kojeg sam davno ostavio da čeka iza.

Do godišnjeg mi je ostalo još dvadeset i jedan dan, uspio sam nekako izbrojati.
Ako doživim da tebe preživim, valjda ću nekada uspjeti i godine koliko te nema(m) prebrojati.

Na njegovoj desnoj strani odmori svoju umornu glavu.
Tvoju koju sam nazivao svojom, što postade tuđom.

I ako me ikad sretneš kako stojim sa sobom, umjesto da idem naprijed, reci njemu tuđem, kojeg nazivaš svojim da mi je sve ono moje ostalo u rikvercu.

(posjeta 1.295 puta, 2 danas)
Total 17 Votes
1

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Josip Milanović (PisoJ)
+ posts

Da ćemo svake jeseni, baš kao lišće jedno drugome u zagrljaj pasti i tamo čekati novu zimu.
Da prezimimo.
Da preživimo.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search