STATUS, STAV

Cipelice

IMG 0062
IMG 0062

Donio ih je dedo. Obradovao me s vrata kako je samo on to znao. Radovala sam se. Za dva dana će Bajram. Obut ću ih sa novim štramplicama koje sam sama sebi kupila. Bajram će, baš tad ću da obučem haljinu koju mi je mama donijela, kada je posljednji put bila. Možda ću i nju vidjeti. Pokazat ću joj nove cipele. Nisam je vidjela, nisam joj ih pokazala. Kupio ih dedo. Zelene sa perlicama. Bože kako sam se samo obradovala. Dan uoči Bajrama, tog Bajrama 1992. godine, ja onako vesela, uzbuđena, jedva čekam da prohodam selom u novim cipelama, da dočekam deda s Bajram- namaza i još jednom mu se zahvalim ljubeći mu ruku. Od uzbuđenja tu večer nisam mogla zaspati. Do pola noći od uzbuđenja, od pola noći zbog granata. Tu večer su nas napali. Čula sam starije da govore: “Četnici bacaju granate na džamiju, hoće da je sruše.” Sljedeće čega se sjećam bila je nenina ruka na mom ramenu i njene riječi: “Ustaj, moramo bježati, ubit će nas.” Pobjegli smo u pećinu. Zgrabila sam i nove cipele, nisam htjela da Bajram prođe, a da ih ne obujem. Jedino što sam ponijela bile su cipele u desnoj ruci i najdraža igračka u lijevoj. Pobjegli smo u pećine i bili tu izvjesno vrijeme. Prošao je i Bajram. Nisam ih obula. Spakovala ih je nena i ponijela sa još nekoliko stvari i jednim zavežnjom hrane, koji nam je ispao u putu dok smo bježali. Nakon nekoliko dana iscrpnog bježanja kroz šume, preko planina, moralo se oslobađati tereta koji su stariji nosili na leđima. Nena je bacila puno toga, ali cipele nije dala. Znala je šta mi znače. Došli smo na slobodnu teritoriju. Pobjegli smo. Jedva sam čekala da ih obujem. Zgrabila sam ih i pri prvom pokušaju odustala. Nisam ih mogla obuti. Moje noge su bile pune rana. Pretežak je to bio bijeg, bijeg od neprijatelja. Pješačenje od devet dana i devet noći bilo je preteško i ostavilo je posljedice. Nisam ih obula tad, a više mi nisu ni bile posebno drage, nije me radovalo da ih obujem. Dedo nije bio tu, a one su baš zbog njega bile tako posebne. Ubili su te ‘92. godine, svako dječije radovanje, svako djetinjstvo i svaku sreću.

(posjeta 84 puta, 1 danas)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *