Fenomenalno kreativni magazin

Čovjek je čovjek, a vuk je vuk

Karl Gustav Jung na kraju svoje Crvene knjige, u poglavlju “Preispitivanja”, spominje termin pleroma. O njoj je izdvojen kratak citat iz tog misterioznog Jungovog dnevnika snova tek odnedavno dostupnog javnosti:

“Ništa, to jest puninu, zovemo pleroma. U njoj prestaju i mišljenje i bivanje, jer ono vječito i beskonačno nema atribute. U njemu nije niko jer, da jeste,taj neko bio bi različit od plerome i imao bi atribute po kojima bi se nešto razlikovalo od plerome.

U pleromi je ništa i sve; ne isplati se razmišljati o pleromi, jer razmišljati o njoj znači – rastočiti se.”

Ukratko, čin govorenja o atributima plerome prestaje biti govor o pleromi, jer pleroma je cjelokupnost i izdvajanje atributa govor je o samo tom atributu, a ne o pleromi. Dalje, u istom poglavlju, Jung navodi da pleroma istovremeno sadrži suprotnosti poput mrtvog i živog, lijepog i ružnog i tako dalje. Možemo govoriti o mrtvim i živim stvarima, možemo govoriti i o ružnim i lijepim stvarima, ali teško da možemo govoriti o nečemu što istovremeno predstavlja i živo i mrtvo ili i ružno i lijepo. Možemo govoriti o zombijima kao o živim mrtvacima, ali oni su,za sada, dio mašte i fikcije, dok pleroma pokušava objasniti nešto što je istovremeno i sve i ništa našeg svijeta stvarnosti.

Teško je ukratko objasniti nešto ovoliko kompleksno nekome ko se vjerovatno prvi put susreće s ovim pojmom, ali, na kraju krajeva, svrha ovog teksta nije da objašnjava tešku filozofiju, već da čitaoce na neki način podsjeti kako je svrha drevne filozofije bila pomoći ljudima da kroz razmišljanja poboljšaju svoj život,  da se rasterete razmišljanjima o trivijalnom i pokušaja od nemogućeg praviti moguće ili od mogućeg praviti nemoguće. Čitaoci koje dublje zanima ova tematika mogu već početi svoju potragu za Crvenom knjigom, ili knjigom Liber Novus, što je njen drugi naziv, a što na latinskom znači “Nova knjiga”.

U ovom tekstu dovoljno je reći da se o pleromi ne može govoriti, jer svaki govor o njoj je govor o njenim atributima, i to ne bude govor o samoj pleromi, već o nekom njenom atributu, ali je ona uvijek mnogo više od tog atributa. Možemo govoriti o lijepom kao dijelu plerome, ali to je samo govor o lijepom, o dijelu plerome, ne o samoj pleromi. Nešto slično dešava se kada govorimo i ljudima i o pojedincima.

U prošlom tekstu spominjala su se različita lica koje jedan čovjek ima: jedno lice za vanjski svijet, jedno za porodicu i prijatelje i jedno kad je čovjek sam sa sobom. Kad govorimo o drugim ljudima, možemo govoriti o onom licu koje je nama pokazano, a ono je samo dio njihove ličnosti. Možemo govoriti o drugim ljudima tako što ćemo im pripisivati neke osobine i koliko su te osobine, vrline ili mane, u toj osobi zastupljene. Ali i dalje govorimo o osobinama pojedinca, ne dohvatajući njegovu cjelokupnost. U književnosti postoji sinegdoha, pjesnička figura kojom se dio koristi za opis cijelog pojma. Primjer za to u svakodnevnom govoru imamo kad je neko zaljubljen u nekoga i ne želi da kaže ime te osobe, pa upotrebljava šifru, koja može biti odjevni predmet koji ta osoba često nosi, naprimjer “Crvena haljina” ili “Smeđa košulja”. Dok svjesno koristimo sinegdohu, znamo da govorenjem o jednom dijelu zapravo govorimo o čitavosti, ali kad govorimo o drugim ljudima, često zaboravljamo da zapravo koristimo sinegdohu i tako čitavu ličnost pretvaramo u samo jednu njenu osobinu, te na kraju, umjesto da vidimo čitavu osobu, vidimo samo jedan njen dio.

Većina nesporazuma nastaje zbog te, nazovimo je tako, greške u doživljavanju svijeta oko sebe jer ignorišemo pleromu. Rečeno je da je čovjek čovjeku vuk, a zapravo su neki ljudi nekim ljudima pokazali osobine koje te druge ljude podsjećaju na osobine vuka i bez zastajkivanja smo prihvatili da je to konačno stanje i konačno shvatanje čovjeka, bez promišljanja o tome da je ta rečenica izgovorena prije razvoja psihologije, u kojoj se uči da ima više različitih tipova ličnosti.

(posjeta 102 puta, 1 danas)
Total 4 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Luka Bošković
Web stranica | + posts

"Nothing in the world changes, except the props and the stage."

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search