Kalem Gorčina, SlovoNaSlovo

Damar

FB IMG 1564980097292
FB IMG 1564980097292


“I tako između vatre i vode damari struje i progone oluje uzrokovane i jednim i drugima. A srednji put je najljepši pa se i vaj naš svit tako, vazda po sredini, ni tamo ni vamo, vego onako. Po damaru.”

Prije negoli je harmonika počela puhati uz i niza se a prsti pribirat dirke sa obje strane, u vim vrletima pjevalo se i veselilo jal uz saz jal uz gusle. Tanahne žice vezale su se sa damarima ovog insana zmajevom vatrom potpaljenom i nikad ugašenom. Kažu da je tako jedan dobar insan u vatri gorio a nije izgorio jer se u Boga a ne u ljude uzdo pa mu Bog pomogo. E tako vjerujem da je i kod ovog našeg dobrog insana neka jaka vjera unutra pa kad god se zapali negdje on ne gori nego u noj vatri još jači bude a kad iz nje izajde onda belćim izajde ko sami zmaj, onaj što u pričama brani i zabrani prolaz svima osim dobrima. Al posebno je to što tog zmaja jedino damar more odnit a i donit mu plahog dobra. Kazu mi stariji da se kod tog insana sto ima damar čuje neka struja posrid tijela pa kad ga ponese baško da ga vode podzemne nose i pronose pa ga vrnu jer mu još nije došo vakat.

U našem sokaku bila jedna tako a bila efendinica, kažu donio je damar. Ne pitajte se kako. Evo ovako. Bio ramazan a tad se vatrom unutra pali sve što je loše u insanu a vodom hladi sve što se plaho zapali biva da insan vas ne sagori. Na jednom od sijela ramazanom u mahali a mahalska sijela su tad bila baško dzennetska avlija puna mladosti, jedrine i veselja a bogami i pjesme jer damari tako kucaju došla jedna iz obližnjeg sela a bila ko vila, stasita ponosita i plaho čestita. Počeše je momci zagledat, pa prid njom pjevat al ona nimukajet. Beru ruže pjesme prinose prstenje donose, al jok! Veli ona njima ja sam iz drugog sela ne znate mi damar a kamoli adet. A tad je svako selo adet imalo a bilesi i damar. Oklen ja znam. I tako. Dok je bilo ramazana dolazila ona a bio tudek i jedan mlađahni efendija neoženjen bio plaho naočit al bio i šutljiv pa ga i nisu nešto plaho bendali na tijem sijelima jer bilo je onijeh što su se biva prid njima prsili al djevojke nisu znale da je u njih ono u prsima svačije bilo a što je svačije i nejma sreće. Helem, tu noć prid sami bajram potlje jacije okupi se ona omladina al urijetko ko je mogo da se eto još jednom u mubarec danu prodruže. Dojde i ona. A dojde i on. Na noj avliji ona na jednu on na drugu stranu. Gleda ona njeg a on nju. Softa istom poče učit aje iz Knjige a kako je počeo tako njoj dah stao i nije uzdahnula sve dok nije završio. Vendar joj je potrefio damar. Taj bajram a i još mnogo potlje tim damarom je on nju nosio ilhamom a ona njega mivala sofrom i ićramom a posebno bajramom jer je tako sve počelo a tako će izgleda međ njima i završit.

I tako između vatre i vode damari struje i progone oluje uzrokovane i jednim i drugima. A srednji put je najljepši pa se i vaj nas svit tako, vazda po sredini, ni tamo ni vamo, vego onako. Po damaru. Znat ćeš kad te udari i ponese. A ako ne znaš prati sijela.


(posjeta 142 puta, 1 danas)

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Published by Đenana Bajraktarević

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *