Dozauvijek

Nasmijanog, u životu će te dodatno nasmijavati… s tobom kad treba svijetu pokazivati i šestice i osmice, karijesom okićeni nazdravljati starim životnim avanturama, planirati nove. 

Zagrljeni ćete ispraćati stare ljubavi, čuvati prostor za nove i nove priče. Umjesto zaustavljanja auta na nekoj nepoznatoj cesti, zaustavljat ćete vrijeme ispod zvijezda i plavog neba. Pod jorganom, dok pucketa vatra na nekoj iznajmljenoj vikendici – negdje između treće i četvrte čaše rakije, obećat ćete jedni drugima da ste tu. 

Do zauvijek. 

I grlit ćete se. 

Čuvati za ruke i rukave. 

Dovoljno blizu sebe i kraj sebe. 

Hodat ćete zajedno, preskakati stepenice, čekati u redu, na blagajni i na benzinskoj. 

Točit ćete gorivo za sitne pare, posjetiti muzeje i slikati mostove, čuvati ulaznice od najdražih vam bendova, kriti mamurluk od roditelja, živjet ćete život punim plućima. 

I neće vam trebati nitko. 

Sebi i svijetu ćete biti dovoljni. 

Za nestašluke, neistražene ceste i navigacije. 

Za booking-apartmane, svadbe i rođendane, nove godine i imendane. 

Dok ih imaš, čuvaj ih. 

Ne u novčaniku, u fotografijama, ne u limenkama iza suvozačevog mjesta i razbacanim notama omiljenih vam bendova. 

Negdje tu, kraj sebe.

Sa sobom.  

Da se lavovski borite, pomjerate granice, probleme preskačete i pobjedama nazdravljate. 

Da se iznenadite, slučajno, s čokoladicom ili lizalom navratite.

Da nazovete, parkirate se ispod jorgana i dekice, ispod zvjezdanog neba i ispod rebara. 

Tamo vam mjesta najviše želim. 

Za one koje zovete prijateljima. 

Za one koje zovete svojima. 

Ma čiji god da su. 

Vaši su. 

I za vas su. 

Dozauvijek, ma koliko god ova riječ ne postojala.

(posjeta 309 puta, 1 danas)
Total 9 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Josip Milanović (PisoJ)
+ posts

Da ćemo svake jeseni, baš kao lišće jedno drugome u zagrljaj pasti i tamo čekati novu zimu.
Da prezimimo.
Da preživimo.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search