Kalem Gorčina, SlovoNaSlovo

Druga

104125826 2581649062085293 2988391362802485192 n
104125826 2581649062085293 2988391362802485192 n

S jedne noge na drugu, insan ovijeh vrleti hodi jednoj sigurnoj putanji, a ta se najpotlje raspozna. Belćim kad je insan vidi, tad obnevidi pa mu se stegne jer zna šta je i kako radio, pa mu valja sve to nosit, a takvo breme teško je i najvećem hamalu a nekamol insanu koji prida se ide u pohode nosit. A pohodi se ovijem krajevima, baško da džennetske bošče nose, a rijetko kome prinose nego se njima ponose da kaže svit kako se ima, bilesi da se uzgor bude međ ljudima a samo se ide nizgor i skondrlja se niz basamke pa insan sakat hodi. Znalo se i ko je prvi u mahalama a i ko je prva međ ženama, a napose kad se u kuću utisne drugi peštaht sudbine da ispravi krive drine, a krive drine se ne ispravljaju. To znaju oni koji deveraju, duvarevima i sljepoočnicama, neispavanim noćima i utrtim stazama kud gone koze, a to nije za insane. Jah!

Ima i onijeh koji mimo Prve traže Drugu, al da niko ne zna, osim njih, a zaboravljaju da je On uvijek znan ali je i tih pa insanima vrati u utrobama majčinih najljepše primjerke insana kreposnih, u grijehu nastalih. A On o svemu brine, pa i o sudbinama od insana zapečaćenih. Ko god oblaguje takve cjelove rođene nek zna da će nositi veliko breme jezika koji su lizali i pljuvali lica nedužnih, brizi Boga Uzvišenog prepuštenih. Ima i onijeh koji svoj put sa Prvima prikinu, pa se otkinu i nakaleme Drugu, pa je povijaju i svijaju do granica neslućenih. Sve što je bilo na putovima prvim, ponove, a ne isprave. Čemerikom zalijevano bocama vatrenim, u početku nevinim i slatkim, a potlje na kalem pritaknuta ostane ruhom nedotaknuta, nego pokidana kelamom tegobnim, mazlumom se same sebi u ogledalu učine, pa otkinu dva-tri ploda posred srca ranjavoga. I najpotlje se same otkinu, jer nikad nisu bile nakalemljene na granu srcem željenu.

Bila jednom tako u našoj mahali Kelima. Došla nakalemljena kao Druga za Selima. Plah i naočit bio, svit ga zbog veselosti volio. No, majki bi dojdi ota Druga umivena brigom, stidom. Došla je ljubavlju gonjena a na kraju riječju umorena. Kome da veli, da joj se Selim ne veseli, niti da je dočekuje lijepim kelamom, a selamom joj okreće glavu. A bila jedna po jedna. U majke i babe vrijedna otela se njima pod njedrima, želeć umivat cjelovima život međ duvarevima. I umivala je sve svojim kreposnim dovama, a sebe suzama ruhom služeć svima. Svoju djecu je baško sebe stavila na mjesto drugo, da ne bi se oteo ah mjestima prvima, da ne bi pomislili da je došla da ruši. Željama na kućnim pustekijama ispraćala i dočikala, sretna u bogatstvu dječjih duša. No Selim, kako majka kaže, obnevidio na očima pa vendar nije vidio šta sve kalem rađa, nego sjeko grane da sunce na bašču a ne na grane njene mlade pane. Kelima svakome dijelila riječi, pa i njemu, a on nju vidio kao prepreku svojoj sreći pa se u svojoj nesreći pustio lanetu.

Šta je bilo potlje, majka nije htjela reći. Samo je jedno jutro osvanula osušena grana kalema. Tako je to sa Drugima, koje sve svoje prostru međ duvarevima a temelji daleko pa ne vide da ni duvarevi nisu bez njih ništa. Koliko je takvih što ih u vim vrletima stave na drugo mjesto. Za njih je belćim pripremljeno prvo mjesto kod nekih koji sve znaju, pa i kalem otpitaju da im bašče svijetle. Kad vidite takve koji ne vide vrijednost onom što mu je pred nosom, a slijep insan, potrga i nimet i blagodat ne vidjevši ništa osim sebe i svoje potrebe, pokušajte ih razumjeti. Nije do njih, do očiju je slijepih. Da mu nur sine neće vidjeti. Udijelite im, takovi su siroti.

(posjeta 315 puta, 1 danas)

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Published by Đenana Bajraktarević

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *