Feminizam je plemenit pokret

Njegova priroda i sam cilj su u potpunosti potrebni i opravdani. Borba žena za temeljna ljudska prava i slobode treba biti slavljena i cijenjena. Generacijama je patrijarhalno društvo na gotovo svim meridijanima i paralelama ovog svijeta činilo nepravdu i ograničavalo žensku slobodu i kreativnost. Nonsens je da i danas na ovoj planeti postoje dva živa bića, muško i žensko, te da jedno zbog svojih primarnih i sekundarnih spolnih karakteristika nema ista prava i obaveze. Dakle i danas se u pojedinim društvima i konzervativnijim sredinama žena ne smatra ravnopravnim bićem. Nasilje u porodici, maloljetnički brakovi, manje plate za isti nivo obrazovanja… nastavite niz nepravdi učinjenih ženama kroz historiju.

I danas postoje borbena polja na koja bi bilo nužno da snage feminizma uđu i da zaštite ženska prava i slobode. Nažalost, to se ne dešava ili se dešava vrlo slabo i ograničeno. Današnje feministice borbu uglavnom ne usmjeravaju na polja na koja trebaju, nego svoju energiju troše na već odavno dobijene bitke: na sitnice poput distinkcije termina i fraza poput „dojilje“ i „direktorice“ ili u zalijevanju muškaraca koji sjede raširenih nogu u metrou.

I onda polahko dobijamo jedan agresivni feminizam koji se u suštini distancira od temeljnih postulata i potreba svog pokreta te postaje još gora i agresivnija forma od muškog šovinizma. Jedan takav agresivni feminizam postaje čak i štetan za same žene, muško–ženske odnose i za samu porodicu.Agresivne feministice tako postaju jednake agresivnim šovinistima. One ne insistiraju na ravnopravnosti u društvu i porodici, nego u najblažem obliku traže barem jednakost i dominaciju. Vođene su parolom „From rights to revenge” – “Od prava do osvete” kako je to dobro uočio Doc Love – dr. Tomas Hoedges, poznati bračni terapeut i coach za veze iz Amerike. Za njih muškarci postaju niža bića, generalno loša, protiv kojih se treba boriti i kojima treba pokazati njihovo „mjesto“ ako ga uopće zaslužuju.

Jedan takav feminizam postaje težak i samim ženama zato što ih dodatno opterećava izobličavajući njihovo shvatanje i realan pogled na život. U svojoj biti ovaj feminizam deformiše i samu porodicu i nove generacije jer su svađe, nesretni brakovi i razvodi mnogo češći tamo gdje egzistira agresivni feminizam ili šovinizam, nego tamo gdje istih nema. Porodica i majčinstvo su za njih uglavnom teret. Radikalne feministice često ne ulaze u brak i ako čak uđu u njega, uglavnom ne čuvaju niti poštuju svoje partnere. One ne samo da ne poštuju i ne vole muškarce, nego i normalne, realne i fleksibilne žene ponižavaju i sažalijevaju. One uglavnom nemaju empatije ni prema kome ko ne dijeli njihovo mišljenje. Nedostatak empatije pogotovo se može uočiti u njihovoj bezosjećajnosti prema muškarcima. Njihov moto je samo moto ugroženosti žena. One skoro nikada neće priznati da i muškarci imaju emocije, da i oni pate, prolaze kroz teške situacije, žive stresnije, a često i kraće. Samo će spominjati svoje probleme i za iste često optuživati muškarce.

Često neće prezati ni od čega. Iskoristit će svaki pravni i socijalni mehanizam da se postave u što povoljniji položaj. Čak će iskoristiti i druge žene, odnosno njihove stvarne probleme poput nasilja u porodici s ciljem dodatnog poentiranja. Stoga je bitno da društvo u cjelini – i muškarci i žene, prepoznaju ovaj štetni utjecaj i da ga okarakteriziraju kao jednu radikalnost koju treba odvojiti od realne borbe za prava i slobode žena i pokazati da ovaj radikalizam, kao uostalom i svi drugi radikalizmi, nije nikako ili je vrlo malo društveno koristan i stoga ih trebamo izbjegavati i ograničiti njihov utjecaj.

(posjeta 118 puta, 1 danas)
Total 0 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Dragan Trogrančić
Web stranica | + posts

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search