Gdje smo izgubili pola sebe?

Večernja kafa nudi odmor. Onaj uz kojeg se insan sabire jer se tokom dana oduzeo nekoliko puta. Onaj uz kojeg trnci kroz tijelo kazuju da si živ, prije svega. Život je skup trenutaka u kojem se nekad saberemo a nekad oduzmemo.

Srče me kafa za razliku od jutarnje koju srčem. Brojim trenutke. sabirem i oduzimam. Svakodnevno. Pitam se gdje smo izgubili pola sebe? U nekom od trenutaka, prošlih? I gdje sebe naći u sada i ovdje? Pored smrtovnica, vijesti, svakodnevice… gdje?

Majka mi kao ulazi u sobu i smije se. I gledam kako se smije. Za njom dedo kao ronda uz basamke, uzela ga huja a nju uzela šega. I gledam, kao dvoje su. Kao iznosi kafu u avliju, da razgodi. Usijanu glavu hladna hladi. Dedo hladnu čašu prinosi a majka vrelu džezvu. I svaki put tako. Obratno. Jedno drugome.

Ćutim.

Morebit smo pogubili onu hladovinu jer se sve upalilo, a proljeće je. Ne bi trebalo. Morebit smo se ohladili spram života koji nas dugo peče?

U sjećanjima kao tu su. Meni kafa ohladila, al “mušterija joj vruć”, kažu. Bože, možda smo samo zasrkletili uz basamke pa se zadihali i u nedostatku zraka, jal snage rondamo na sve i svašta, a najviše na sebe?

Valja se zapitati, zašto…

(posjeta 116 puta, 1 danas)
Total 2 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search