Geto

Sedam ili osam je mjeseci kako smo u Americi. Prije nego ćemo doći, mislio sam da je moje poznavanje engleskog jezika sasvim dovoljno za svakodnevnu komunikaciju. I jeste. Hi, how are you. Fine, thank you. Im from Bosnia. Europe. No, it’s not war in Bosnia. At least, not yet. Kažem često kroz šalu.

Kupovina cigareta je u početku išla malo teže, dok nisam naučio kako pravilno izgovoriti naziv najjeftinijim pakovanjima. Danas cigare kupujem u Indijanskom rezervatu Seneca u državi New York. Nakon skoro totalnog istrebljenja, indijanskim plemenima rasutim širom Amerike poput lišća nakon strašne oluje, date su određene povlastice. Između ostalih i neplaćanje poreza na cigare, koje su devedeset posto jeftinije.

Grad u kojem živimo podijeljen je na kvartove, pravilno iskrižanim ulicama koje su kao klonirane ispružene do kraja grada, i jezera Iri. Bez brda, grad se čini nepreglednim. Dok se vozim, često pomislim, koliko bi Sarajevo bilo bez okolnih brda, i koliko bi, upravo zbog toga izgubilo na svojoj ljepoti.

Postoje dijelovi grada gdje još nisam bio. Iako grad nije toliko velik. Tamo gdje žive Afroamerikanci, gdje žive Južnoamerikanci, i ini ostali doseljenici koji se nisu uspjeli izvući u mirnije dijelove grada, tamo nisam išao. Inače, ako prolaziš kroz ulicu u kojoj su kuće oronule, na kojima su krovovi propali, ili ih nikako nema, ulice gdje se ispred kuća gomilaju male deponije smeća, shvatiš da podjele u Americi ipak nisu iskorijenjene onoliko koliko naučiš gledajući holivudske filmove.

Tamo gdje idem, svakodnevno, na kahvu, da sjednem ili usput, to – go, niko ne pridaje pažnju mojoj pojavi. Zapravo, niko ne pridaje nikome pažnju. Iza maske ljubaznosti i upitnosti, Amerikanci kriju lice samodovoljnosti. Privatnost i lični mir, čini mi se, iznad svega je. Ili je i to samo još jedna maska, jer često vidim komšiju preko puta, kako razmiče zavjese i šara ulicu, uzduž i poprijeko.

Večeras čitam, na engleskom, Harper Lee, To Kill a Mockingbird. Dvadeset stranica nešto manje od sat vremena. Čitam i shvatam da je geto u kojem se nalazim  zapravo,  geto jezika i svega onoga što jezik sa sobom nosi. Kulturu, tradiciju, običaje, pjesme, priče, pisce, pjesnike, muziku. Za preživljavanje potrebno je dakle, izgraditi pristojnu četvrt između sevdalinke i rocka. Između Raymonda Carvera i Maka Dizdara. Između burgera i krompiruše.

(posjeta 75 puta, 1 danas)
Total 3 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Adem Deniz Garić
Web stranica | + posts

Adem Garić is a poet from Bosnia and Herzegovina currently living in Erie, PA. He has written two books of poetry in Bosnian, and is in the middle of translating his new book America is Hollywood.
*Adem Garić je pjesnik iz Bosne i Hercegovine koji trenutno živi u Erieu, PA. Napisao je dvije knjige poezije na bosanskom jeziku, a usred je prevođenja svoje nove knjige "Amerika je Hollywood".

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search