Kalem Gorčina, SlovoNaSlovo

Hajr

104958236 578273273074344 2717116786455026284 n
104958236 578273273074344 2717116786455026284 n

Ovijem prostorima vazda pušu neki vjetrovi jal sa istoka jal sa zapada jal sa sjevera. Kad zapuše sjeverac valja se obuć priko leđa, da se ne nazebe. Jamda se od ovijeh drugijeh može nazepst na duši il u glavi pa insan onda za života zebe očima iskapanim za onijem kojih više nejma a odnijeli su ih vjetrovi sa istoka jal zapada po vijem vrletima što se viju i biju nejač mušku a žensku rezile i rastužuju. Ipak za sve ove koji su tu jal za ove koji će doći mliječnim putem propisan je kader i od njeg se nikad nije moglo niti će moći pobjeć. I ako ti puhne neko prid nosom ako ti nije kader budi siguran da ti se ništa neće desit. A puhalo se vazda i podmićalo i namićalo jal prid nosem jal prid avlijama i to kako ne treba od nesoja ljudi al Bog to uredio hvala Mu da oni većma dobiju svoje jal po glavi jal po gujci i to sve s mjerom jer bez mjere nejma ni vjere. Tako se bosanskim vrletima u cijeloj godini tiho prolama na mjestima čiji putevi do neba svijetle žeženim svjetlima molitva. Njima mivene oči mole da od ugruška insan izajde, da od pera bude hajra na oba svijeta, da se ničija loša ne zametne jal nametne vego da sve po istilahu i božjem bensilahu izmiri, primiri i razmiri. Nejač se u jatima skupe pa okreću i recitale sriču i ko ptići lete dzamijskijem prostorima. Muškinje pod širokim plećima, u redovima stoje i broje koliko puta još mogu nahraniti djecu a da niko ne primjeti da im je džep prazan, i stišću nafaku u njedrima i išću da im podari za malo više samo da stigne izmoć onog starijeg iškolat pa da ne bude niko od djece ko on, vego jedan po jedan, učevan. I viđen. A ne dokon. Al prije svega čestit i pošten. Majke molitvama umivaju sve, redom u mahali sve kuće spomenu i za čeljad im i nejač mole da se na hajr put okrenu. Tako zvoni zvonko tihim glasovima duše što iskrenošću i poniznošću sve duvareve prepreka ruše i skrušeno predaju sebe Njemu u ruke, jer on i najgorim blažit će muke, a dobrima raširiti ruke blagodara i milodara što su zaslužili svojijem obrazom čistim i rukama naboranim od prebiranja sitniša po džepovima za banku za školu a ni samoj svojoj nisu imali podati. Al poda Bog hajr čeljade koje za roditelje i za sve insane znade, i kud ćeš veće nagrade od te. Dedo bi mi reci tad da hajr dova može promijeniti sve i da se pozna njen prijem tako što zapada kiša ne jaka vego tamam. I tako ja otad sjetim se njegovih riječi i velim: Bože moj, neka svakim danom ovaj svit bude boljim, kako prema drugima tako prema sebi. Nije pogan vakat pogani smo mi, kad od onog koji nejma uzimaju svi, kad od onog koji ne mere očekuju svi. A niko to ne vidi, njegove suze pred tobom velikim poškropljene ovom kader hajr dovom. Stoga Te molim, Bože moj, daj da i ljudski nesoj shvati da vrijeme ne može da se vrati, da dobro u ljudima krene i da se sve na hajr okrene, da mati ima podati nejači šta da jedu, da babo ima obući nejačbijedu, da se dobrota međ ljudima stere zarad svih onijeh koji će doći potlje nas. Da im budemo primjer pravi baš ko što su bili naši učeni i da lučem svijetlimo put svima međ očima, a ne gledajući međ rukama jal međ plećima.

(posjeta 104 puta, 1 danas)

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Published by Đenana Bajraktarević

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *