Kalem Gorčina, SlovoNaSlovo

Hepek zvani NAVIGACIJA

Svit je vavik gledo kud hodi i kud mu je lakše da putem upravi ka želji jal hotijenju jer je znao da nejma ni u krave di nejma prave uprave, biva di se ne zna ko rukovodi svime. Ali posebna je čar bilo ići tijem putevima sa dedom, jerbo majka nije plaho hodala. U taj vakat tako bilo. A kad god bi sa dedom idi dedo bi to meni dočaraj tako da ni najljepša slika nit prilika nije mogla, vala ni prolit ni prosut boju. Helem, tako bi on meni govori kako je ovaj svit za insana prostrt najljepšijem ćilimom i da mu je Bog Velki dao da mu na tom ćilimu raste svakojaka biljka za bole, a da su sva livadska cvijeća za matere koje doje i goje djecu da budu primjer dobra svima. A hajvane je sakrio zaštitom biva da svaka ima neku perdu prid onim koji ga hoće jal pojst jal ubit. Samo insanu nije dao ništa osim uzebismile. Sjećam se da sam dedi tad rekla da mu je dao i pamet da se sam zaštiti od svega, on se nasmijo i reko “jes, vala, pametno ti to” i dodao i Bog će onda pomoć kad si svjestan toga. Pamtim da smo uvik išli jednim a vraćali se drugim putem biva da naučimo uvijek naći izlaz, a i nije insansko da se povrće nego da vazda ide naprid i samo gore. Osluškuj bi sa njim vjetar koji je grane milovao, vrhove livada i trava, a hukovi ptica šapćali dove hukom. Vendar se posljednje ime Boga krilo u tom nemuštom jeziku. Ko će znati. Korak mu je vazda bio onako ni brz ni spor vego taman. Gledajuć i razgledajuć počesto bi usporila ali njegov korak je bio takav da ga vajk moreš stić ma kolko išo ustranu. A on pravo i vazda pravo. Često smo znali skrenut i nekud me vodio putem kojim ni ja ni on nismo prije hodili. Al mi nije bilo jasno kako vazda najde put do mjesta gdje smo trebali ić i uvakat stić. Vendar bi vidi mimo me. I tad je znao šta ću ga pitat a šta će odgovorit, ko da je nečim upravljen. Jednoć kad pomislila da smo se izgubili on mi veli: “Dijete, svi putevi vode ka jednom Vrilu, a kako ćeš doći do njega, to je tvoja i samo tvoja nafaka”. Ona navigacija pisnu i prenu me. Opet nas je odvela kud ne triba a biva kad smo je kupovali znala put za oni svit. Jašta! Žali Bože para. Moj dedo bi upravio bolje vego ova sprava, koja nit me nauči nit mi ispriča, jošte mi ne da da koračam sporije nit mi da da idem brže, vego onako, ako ćete iskreno nikako! Bogu hvala pa je mene dedo vodo a dok ova vodi ovaj butum svit nije ni čudo da se svi u čevrntiji vrte.

(posjeta 47 puta, 1 danas)

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Published by Đenana Bajraktarević

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *