Fenomenalno kreativni magazin

Izun

U vim vrletima oduvijek su se poštovali jedni i drugi, pa su tražili jedni od drugih potvrdu za dobro urađen posao, ili pak za put kad bi se i poseban ićram pravi i sohbet da bi se iskupi cijela čaršija da podrži izbor nekog insana i familije. Tom prilikom bi se i voda prospi kad krene da mu biva sve ide kolajli i od ruke i da se vrati uvijek svom Izvoru. Starije žene koje su bile rodbinski vezane bi i koju suzu pusti u keranu jemeniju jal šamiju. Izun bi se tražio nije se gledalo ko je jal muško jal žensko vendar je to bio način da se iskaže poštovanje i vjerovanje da su dvije glave pametnije od jedne.

Tako onomad kad je dajdža krenuo na visoke škole tražio izun od dede i majke pa kad nije dobio ostao uz familiju i porodicu jer nije imao niko paziti na zemlju i kuću i učiti kako se i na koji način brinuti o rasadima, nasadima i prisadima, stablima koji blagorodno daju i kalemima koji rod prinose i donose ljepše boje avliji. Morao je i naučiti da se pravedno dijeli i podijeli među sestrama i braćom prinos i unos, da bi Bog dao berićet i zemlji i rodu, a i namjesniku koji pazi kako sljeduje. Znam da su ga poslije na čaršiji ružili neki koji nisu znali da dedo i majka drugačije gledaju od njih, i da vide bilesi i ono što ljudsko oko ne vidi, a dajdža bi se vraćao kući podgojen sa tim poganim riječima pa bi zakarabasaj prid njima mladošću opasan i svojim ja zadojen, kad ga dunjaluk pritisne a najlašnje mu svojima istresti jer ga vendar znaju najbolje pa mu i ne zamjere i ne hatore. Ko što i nisu. Nikad. Najpotlje je i sam dajdža priznao da mu od visoke škole ne bi bilo nekog hajra jer je visoke škole naučio i prid kućom, brinuvši se za ono za šta se danas malo ko laća i pazi. Vjerujem da je sam shvatio ono što su dedo i majka vidjeli, i da bi ga isti taj svit usljed nemoći onoga što je u njemu, razvukao ko jufku a tu je prvi i prvi i na ponos cijeloj porodici.

Nešto kontam, koliko danas mladi odlaze a prid kućom im nafaka. Koliko ih traži školu i ogrće se zvanjima a ni onu osnovnu nisu savladali a to je da se brinu o povjerenim dužnostima. Bezbeli smo negdje skrenuli pa ni sami ne znamo gdje se povrnuti i šta ispraviti, jer smo izgubili ogledalo u roditeljima, jal je možda do toga da se uzgojilo ono što se odmalehna trebalo skresati, a nije, već se kazivalo “pusti”. Jah!

(posjeta 23 puta, 1 danas)
Total 3 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search