Poseban dan
-
- 13. Novembra 2020.
Kad bi čovjek unaprijed mogao vidjeti neke stvari koje će se dogoditi taj dan, sigurno ne bi dozvolio danu da odmiče kao i svaki drugi. Kod većine ljudi dan započne s buđenjem, kafom ili čajem i doručkom. Većina ljudi vjeruje da će se završiti tako što će čovjek opet leći na spavanje. Da, većinom to tako i bude. A šta je sa onim slučajevima koji takvi ne budu? Šta ako čovjeka nešto u toku dana toliko promijeni da nije više ona ista osoba kao što je bila na početku dana?
Kad bi čovjek unaprijed mogao osjetiti i znati šta ga taj dan čeka, da li bi se ponašao kao što će se ponašati? Kada bi čovjek unaprijed znao da će mu se život iz temelja promijeniti, da li bi postupao tako kao što će taj dan postupati misleći da je to dan kao i svaki ostali?
Možda bi čovjek prešutio neke riječi koje će izgovoriti baš taj dan. Možda bi nekome poklonio zagrljaj. Zagrljaj – mjerilo bliskosti. Možda ne bi proveo dan razmišljajući o nekim stvarima koje mu svakako nakon određenog vremena ne bi bile važne.
Kad bi čovjek samo znao šta ga taj dan čeka, možda bi odlučio ispuniti dan kako mu to duša traži. Kada bi čovjek samo unaprijed znao šta ga čeka, možda bi se uplašio. Možda je ipak najbolje da čovjek ne zna šta ga u toku dana čeka i da mu dan započne kao i svaki drugi dan.
Šta bi promjenili?
O autoru
Lejla Motoruga
Svašta nam ljudi nameću da se mora. A ništa se ne mora, osim umrijeti. Ali eto, kada već svi toliko nameću da se nešto mora…onda bi najbolje bilo da svako od nas mora ispasti čovjek.
