INSPIRACIJA, Kuc Kuc

Jedno slovo razlike a čitav život između

Lejla Motoruga
Lejla Motoruga

„Pitam se nekad zašto ljudi osjećaju toliku potrebu da budu u pravu? Razumljivo je da neki životni segmenti traže istinu, ali je u životu više situacija gdje je apsurdno zalagati se da ste u pravu. To su situacije dokazali vi da ste u pravu ili ne, koje vam ništa u životu neće promijeniti. Jedino što će se u tim situacijama promijeniti su vaši živci, postaće kraći i tanji. Zato, ponekad udahnite duboko i pustite da drugi ljudi budu u pravu. Time ćete učiniti čak jedno dobro djelo, nahranit ćete njihov gladni ego, a vaši živci će ostati očuvani“. Lejla MOTORUGAFenomenalno.com

U Srbiji je to naziv za jedan od palaca na vodeničnom kolu za koji je pričvršćena lopatica u koju udara voda. Termin je precizno objašnjen u “Rečniku srpskih govora Vojvodine”.

U Hrvatskoj se tako zove planina, uzvisina koja se uzdiže visoko iznad okolnog područja s malom površinom područja na vrhu, sa strmim obroncima i s lokalnim reljefom od 300 metara i više. Jedini način da iz Sarajevo putujete do tamo je autom, a trebat će vam otprilike 4 sata vožnje.

Ali, ako bi isti termin tražili u Bosni i Hercegovini, naišli bi na jednu divnu blogerku čije prezime Motoruga može da znači čista pozitiva.

Lejla Motoruga.

Lejla Motoruga SA 1
Lejla Motoruga, SARAJEVO

Sigurna sam da nam svi ljudi uđu u život u pravo vrijeme. Također sam sigurna da nam uvijek ljudi izađu iz života u pravo vrijeme. Sve se uvijek dešava u pravo vrijeme.”

Rođena jednog maja jedne godine kao Sarajka. Nakon 26 godine dobila je akadamsko zvanje diplomirani Žurnalista, a 3 godine kasnije kupuje klavir. Piše blog i uživa u životu. Kaže da joj je veoma teško pričati i pisati o sebi. Ipak, u jedno je sigurna a to je da je ponekad đavo, ponekad anđeo – sve zavisi od situacije.

Kaže i to da sve što hoće to i može, pa i razviti pitu. Jer, molim vas lijepo – kakva je Sarajka koja ne zna napraviti pitu.

– Znala bih je napraviti kad bih odlučila (smijeh). Znam razviti, ali često pravim slaganu. Sve mogu kad hoću, mada mislim da je gubljenje vremena razvijanje jufke kad mogu kupiti gotovu, posebno volim onu od heljdinog brašna.

Da, voli da jede. I često provodi vrijeme sa prijateljicama na zajedničkim druženjima i degustacijama hrane. Kako bi rekli u Sarajevu – nema ćesera, voli sve da jede.

AMRA KRUPALIJA 1

Nakon srednje Ekonomske škole upisuje Fakultet političkih nauka, iako joj to nije bio prvi izbor. Ali, sasvim sigurno je bio suđen, jer nakon što nije položila prijemni na Germanistici upisuje se na FNP i prolazi.

Ostalo je sve prošlost u kojoj ne živi. Ne, Lejla sa velikim optimizmom gleda napijed i ide dalje. Nekad prije je prEživjavala, sada se trudi da prOživljava i uživa u trenutku, jer to je jedino vrijeme koje imamo. Njen blog nosi upravo takav naziv: Da li preživljavate ili proživljavate? Jedno slovo razlike a čitav život između.

– Što se tiče kreativnog pisanje, počela sam 04.02.2019. godine kada sam pokrenula na fb svoj blog “Da li preživljavate ili proživljavate”. Na samom početku sam pisala motivacijske tekstove. Mislim da mnogi od nas nesvjesno iz dana u dan preživljava, a tako malo fali da bi čovjek osvijestio svoj život i odlučio se da proživljava. Mnogi sreću traže “negdje”, a sreća je uvijek unutar nas. Ništa se ne može promijeniti ako se vi ne odlučite da nešto promijenite. Uvijek sve počinje u nama. Poslije sam počela i neke zanimljive priče pisati, rubriku kojoj sam dala ime “balkanski mentalitet, kao i praviti intervjue.

Volim da uživam u trenutku, jer to je jedino vrijeme koje imamo. Život može baš lijep biti ako to dopustimo. A najviše me volja pokreće. Ako čovjek ima volju ili želju na pola je puta.”

Ono što je zanimljivo u vezi Lejle je da je u početku pisala anonimno jer je kako kaže tako puno lakše pisati i izražavati se. A i falilo joj je samopouzdanja da stane iza svojih tekstova. Nakon godinu dana anonimnog pisanja svog bloga, odlučila je da izađe iz “mraka” i da se predstavi.

– Prvi moj tekst iza kojeg sam stala sa svojim imenom bio je na portalu Doznajemo.com, koji me također ukratko i predstavio. Poslije toga, Nova BH je za emisiju snimila prilog o mom blogu, onda je i portal cafe.ba napravio intervju sa mnom. Također, portal cafe.hr objavljuje moje tekstove.

Ako čitate njen blog onda ste i vi sigurno neko ko ne preživljava, jer u Lejlinim tekstovima će te naći onoliko pozitive i motivacije koliko vam je potrebno da proživljavate. Kratki, jasni, koncizni i ima za svakog po nešto.

S obzirom na to da se “navukla” na pisanje, kaže kako osjeća potrebu da riječi koje se nakupe izbaci iz sebe. Ne bi se mogla zamisliti bez toga.

– Svaki dan nešto napišem. Nešto objavim, nešto ostane neobjavljeno, a nešto ostane zarobljeno u dnevniku . Pisanje mi je sad neka vrsta “ovisnosti” postala.

Svašta nam ljudi nameću da se mora. A ništa se ne mora, osim umrijeti. Ali eto, kada već svi toliko nameću da se nešto mora… onda bi najbolje bilo da svako od nas mora ispasti čovjek. Da čovjek ispadne čovjek, ne trebaju mu nikakve pare na računu, niti mu to puno vremena oduzima. Potrebna je samo volja i želja. Nekad čovjek ispasti znači pokloniti nekome osmijeh, nahraniti nekoga, razumjeti, ne osuđivati ljude, pomoći…

Osim na svom blogu, njeni tekstovi se nalaze i na portalu Fenomenalno.com gdje je ujedno i urednica. Inače, portal je kreativnog karaktera i pokrenut je prije svega s ciljem da neafirmisani autori mogu kroz njega predstaviti svoje tekstove.

– Za godinu dana, portal vidim popunjen s puno lijepih čitanih tekstova od raznih autora. Posebno za portal je to, da ima fenomenalnu ekipu. Svi iz ekipe dušom rade i pišu.

Trenutno čita Ivine Znakove pored puta, Andrić joj je jedan od dražih pisaca.

– Volim čitati tekstove/postove/ knjige od Ingrid Divković, Brankica Damjanović, Alma Taletović, Kemal Čopra, Meša Selimović, Ivo Andrić, Rumi, Džodžo Mojes ( knjiga „Dok nisam srela tebe“ me je ostavila bez daha), Paulo Koeljo, Rupi Kaur…

Sudeći po facebooku, instagramu ili nekoj drugoj drušvenoj mreži, svi smo fantastično sretni, lijepi, uspješni… U suštini to je jako lijepo, samo da je još istinito. (Ko smo mi?!)

Što se pak društvenim medija tiče preferira Facebook. Na instagram se učlanila tek prije nekoliko godina. Facebook joj je nekako više „legao.“

– Mislim da su društvene mreže jako korisne. Možemo se u sekundi sa cijelim svijetom povezati. Samo treba sve umjereno koristiti, pa tako i društvene mreže. Nekad čovjek nesvjesno puno vremena provede koristeći ih.

Moram vam nešto priznati. U mom životu postoje dva muškarca. Nekako imaju moć da me zavedu. S obzirom na to da sam im svašta dopuštala, ponekad mi nije lahko sa njima. Nekad mi se zajedno pojave u životu, a nekad, ipak, odvojeno pokucaju na vrata. Prije sam im davala moć da me koriste, ali danas ja njih pokušavam koristiti. (U mom životu postoje dva muškarca)

Vjeruje u ljubav. Kažu da je kategorična u prihvatanju ljubavi a absolutna u poklanjanju iste. A brak, dolazi u obzir samo ako je, naravno, iz ljubavi.

– Ako se ikada udam, želim da to bude iz ljubav. Da bi nastala ljubav, potreban je temelj. Za mene taj temelj podrazumijeva: prijateljstvo, razumijevanje i poštovanje. Mislim da bez toga ljubav ne može oživjeti. A sigurna sam da nam uvijek sve dođe u pravi trenutak. Pravi trenutak čeka pravo vrijeme.

“Mnogi sreću traže “negdje”, a sreća je uvijek unutar nas.”

U slobodno vrijeme voli da čita, svira klavir, šeta. Voli prirodu pa je jasno zašto joj je omiljena boja tirkizna. Često je u dobrom društvu i širi pozitivnu energiju koja joj uvijek nekako dolazi.

– Mislim da je jako bitno imati tih nekoliko bitnih ljudi u mom životu koje mogu na prste nabrojati. Meni dovoljno. To su osobe na koje uvijek mogu računati i koje me često pozitivno iznenade. Svaka osoba ima svoju posebnu priču i do svake osobe je bio put koji se trebao preći.

Nervira je nepravda i kad neko svjesno laže. Kao i to što 100 puta provjerava da li je zaključala vrata, auto, ugasila peglu… Ipak, pokušava da uživa u trenutku.

– Trenutak je jedino vrijeme koje imamo. Prošlost je prošla, a budućnost još nije došla. Mnogi od nas cijeli život pokušavaju da nađu sreću a ona je u nama. Također mislim da najveću sreću čine sitne stvari koje se podrazumijevaju. Prvi svoj objavljeni tekst na svom blogu sam baš pisala na tu temu:

Prvi svoj post želim da posvetim malim stvarima koje čine naš život. Kada se pogleda šira slika, te male stvari i nisu toliko male, one su krupne kada ih čovjek osvijesti. Samo je problem kod vrste pod nazivom „ljudi“ , što sve uzimaju zdravo za gotovo i što se sve podrazumijeva. Ja mislim da svako od nas može pronaći milion tih sitnih stvarčica. Sama činjenica što smo se probudili zdravi je dovoljna da nam da ogroman osjećaj sreće, ali se to za nas podrazumijeva.  Dok neki od nas zdravi preživljavate život, postoje ljudi koji se bore za život i smišljaju planove kako će ga proživljavati ukoliko dobiju šansu. Nikad ne znamo kada će nam zadnji otkucaj biti. Osvjestite barem 10 stvari iz vašeg života koje se za vas podrazumijevaju (zdravlje, prijatelji, posao, auto, kuca/stan, hrana, duševni mir, dobri odnosi sa bliskim ljudima…..). Zamislite sada da samo jednu jedinu stvar od toga nemate. Kako biste se osjećali?” (Male stvari su krupne stvari)

Tražili ste, dobili ste, rekla bi. Kao i to da Ništa nije nemoguće jer Mašta može svaštaŽelje se ostvaruju samo Pratite znakove na putu jer Sada je pravo vrijeme da Napravite od svog života čarobno putovanje. Ali, nikako Ne dajte egu da preuzme kontrolu i isključivo Slušajte vašu intuiciju zato što Možete!

Ostale motivirajuće tekstove pronaći ćete na njenom blogu… Na kraju vas želim samo još nešto pitati: Šta mislite, šta bi bila da nije žurnalista?

Odgovor leži na početku teksta gdje se spominje Sarajevo, razvijanje pite i hrana. Kuharica? Ne, ali degustator hrane sigurno.

“Ništa ne vrijedi ako u čovjeku ne leži čovjek, čije srce pri svakom otkucaju izaziva stanje mira i sreće. Ono stanje kada on zaista bez velikog napora može da dotakne najdublji i najskriveniji dio svoje duše, da uživa u „velikim“ sitnicama koje život znače i osjeti svaki svoj uzdah pun mirnoće i čistoće, i na kraju svoga postojanja shvati da je živio ispunjen, sretan i i prema svojim pravilima krojen život.” (Da li preživljavate ili proživljavate?)

(posjeta 165 puta, 1 danas)

Zovem se Alisa i dolazim iz svoje Zemlje čuda.
Za sebe često kažem da sam u poslednjem trenutku odlučila biti žensko, iako još uvijek svojim smiješnim Venerinim jamicama uspijevam sakriti mušku logiku kojom sam često vođena.

Published by Alisa Barčić Okić

Zovem se Alisa i dolazim iz svoje Zemlje čuda. Za sebe često kažem da sam u poslednjem trenutku odlučila biti žensko, iako još uvijek svojim smiješnim Venerinim jamicama uspijevam sakriti mušku logiku kojom sam često vođena.

One thought on “Jedno slovo razlike a čitav život između”

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *