Fenomenalno kreativni magazin

Jurjevski ćurlik

Otkad nisam čula ćurlik na jujrev. Sjeća se insan koji ima malo više godina, da su se nekad na današnji dan čuli zvukovi koje su ispustale trube napravljene od vrbine kore. Čobani su rano jutrom kretali, glasno pokretali ćurlicima vas svijet i okretali se uz zvuke jujreva. Taj dan mati koprivom po tabanima bi zažari, i hladnom vodom sa izvora polij. Srce curama stane. Veli “vile te ne ’tile, ustaj, da mi čitavu godinu čestita budeš.” Mati je pa ustaj na noge. Nejma druge. A onda žitkom drinovinom po nogama šibaj, da bude cura zdrava ko drinjak. Na harmanu bi se okupi staro i mlado i sviraj po cijelom selu. Štale bi se ukrasi, svakojakim cvijećem. Kažu da je jedna u selu bila vila, anamona, pa je vazda ćurlikom vezali za narednu godinu. Njojzi bi prvoj prid kuću sviraj, onaj stariji krene a ovi ostali za njim. Kako su različite dužine i piska, nekakav čudan zvuk a opet vesel bi se stapao u jednu melodiju, i vila ne bi cijelu godinu nit mogla nit smila udarit na Halila, biva zbog ćurlika. Svezali je pjesmom. Trubeći u trube od vrbove kore, prizivao se Zeleni koji je svemu davao rast, napredak i razvoj. Kucalo se u drvo, pravila se krijesta, biva palile se vatre, ćurlici se prelamali zvukom i slamali u prividnoj borbi dobra i zla u kojem bi dobro pobijedilo. U sami kraj dana. Nešto kontam, ustanak, ćurlik, povik, poklič, buđenje, slavlje života i pobjeda zla, pa zar to nije buđenje duha naroda, rađanje novog života? Neko će reći praznovjerje, ali onomad je insan pravo živio sa prirodom. A ne ko sad. Nit on š njom nit ona š njim. Ha ja! Znam rašta! Nejma koprive. Nejma drinovine. Nejma ćurlika!

(posjeta 60 puta, 1 danas)
Total 2 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search