Historija

Kad vi dobivate svoj rodni list?

Primjer srednjovjekovnog teksta
Primjer srednjovjekovnog teksta

„U ime Oca i Sina i Svetoga duha. Ja ban bosanski Kulin prisežem tebi kneže Krvašu,

i svim građanima dubrovačkim, pravi prijatelj biti vam od sada i do vijeka, i pravi

mir držati s vama, i pravu vjeru, dokle sam živ. Sve Dubrovčane koji hode po mome

vladaniju, trgujući gdje ko hoće, prolazeći gdje ko krene, u pravoj vjeri i pravom

srcu držat ću bez svake štete, osim što mi ko da svojom voljom poklon. I da im ne bude od

mojih časnika sila, i dokle u mene budu dat ću im savjet i pomoć kako i sebi, koliko mogu,

bez sve zle primisli. Tako mi Bože pomagaj, i ovo sveto Evanđelje. Ja Radoje, dijak bana,

pisah ovu knjigu povelju banovu, od rođenja Hristova tisuću i sto i osamdeset i deveto ljeto,

mjeseca augusta, u dvadeset i deveti dan, usječenja glave Jovana Krstitelja.“

(Preuzeto iz Bosansko kraljevstvo Emira O. Filipovića)

            Tekst koji ste upravo pročitali je danas u medijima, nažalost, poznat kao rodni list Bosne i Hercegovine, ali pravi naziv teksta je Povelja Kulina bana Dubrovčanima. Danas postoje tri primjerka povelje od koja se dva čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku, a jedan u Biblioteci Ruske akademije nauka u Sankt Petersburgu. Ovaj dokument, ne samo značajan za historiju Bosne  i Hercegovine, također je značajan i kao dokument za starost slavenske pismenosti, zbog čega je i jedna primjerak nekad u toku XIX stoljeća odnesen u Rusiju. Dugo se raspravljalo o tome koja od tri primjerka su original, a koji su prijepisi, mada se obično originalom smatra onaj primjerak u Sankt Petersburgu. Dalji tok rasprave treba biti prepušten struci, no u svijetu srednjega vijeka prijepisi dokumenata nisu predstavljali drastičnu razliku u vrijednosti od originala. U tadašnjem svijetu su dokumenti često prepisivani, kao što danas imamo ovjerene kopije naših originalnih dokumenata, radi toga da sve strane mogu posjedovati tekst samog akta. Tekst ove povelje, kojom ban Kulin obećava Dubrovčanima slobodu trgovanja po njegovoj teritoriji, bi se prepisivao da svi ljudi koji moraju biti svjesni o Kulinovom obećanju knezu Krvašu imaju pristup tekstu. Moramo i mi danas uvijek biti svjesni da svijet prošlosti nije funkcionisao na isti način kao i svijet današnjice.

            Iako mediji vole Povelji Kulina bana pripisivati titulu „rodnog lista“, takav pristup prošlosti je štetan. Ne samo zato što se današnja shvatanja pripisuju starim vremenima, već i zbog toga što Bosna nije nastala ovom poveljom. Američka deklaracija nezavisnosti bi se mogla zvati rodnim listom današnjih Sjedinjenih Američkih Država jer je ona potpisana sa namjerom otcjepljenja od vladavine britanskog kralja Georgea III i formiranjem nove države od 13 tadašnjih kolonija. Povelja Kulina bana nije preokrenula tok bosanske historije, već igrom vremena, ona je najstariji pronađeni i/ili sačuvani pisani dokument banovine Bosne. U razgovorima o prošlosti, ono najstarije pronađeno, nastarije sačuvano ili najstarije spomenuto, nije isto kao i objektivno najstarije jer su vrata mogućnosti gubitka starijih predmeta i dokumenata zubu vremena uvijek otvorena. Čak štaviše, znamo da je Bosna kao banovina postojala i prije Kulina bana. Vjerovatno se sjećate bana Borića koji je 1154. godine ratovao protiv Bizantskog/Romejskog carstva? To je 35 godina prije pisanja Povelje Kulina bana.

            Vladavina Kulina bana jeste značajan period bosanske historije jer iz njegovog vremena su preostali svjedoci (povelje i kamene ploče) njegove državne organizacije. Sama spomenuta povelja je svjedok da je Kulin ban imao svog dijaka/pisara, te da su postojali određeni „časnici“ koji su mogli biti neki plemići podređeni banu Kulinu. Drugi svjedok, kamena ploča iz Podbrežja kod Zenice, nam govori da je u Kulinovo vrijeme postojao i „veliki sudija“ Gradješa. Treći svjedok, kamena ploča iz Biskupića kod Visokog, nam govori ime Kulinove žene, banice Vojslave.  Sve nam ovo govori da je u vrijeme Kulina, banovina Bosna imala svoje teritorijalno-pravno uređenje. Bitan svjedok Kulinovog vremena je i Bilinopoljska izjava o kojoj se može detaljnije govoriti na njenu godišnjicu, odnosno 8. aprila.

(posjeta 276 puta, 1 danas)

"Nothing in the world changes, except the props and the stage."

Published by Luka Bošković

"Nothing in the world changes, except the props and the stage."

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *