Kalorije sreće

Ta joj je noć promijenila pogled na želju o kojoj mašta već dugo. Put do cilja joj se u patnju pretvorio. A nije željela više patiti. Željela je živjeti. Bila je vedrog duha, ali što se više približavala cilju, postajala je sve depresivnija i očajnija.

Kada se te zimske noći probudila, osjetila je glad. Veliku glad. U spavaćici i mekanim vunenim čarapama, tiho se izvukla iz kreveta. Laganim koracima krenula je do kuhinje, uzela teglu nutele i veliku kašiku iz ladice. S teglom ispred sebe počela je plakati. Željela je odustati od svoga cilja. Odlučila je da ne želi više da pati. Odlučila je da u svom slatkom životu ne želi osjetiti nikakve gorke tragove. Suze su joj se spuštale niz obraze.

Tri mjeseca nijedan kolač ili neku drugu poslasticu nije smazala. Tri mjeseca nije pojela nijednu kesu čipsa ili bilo koju drugu grickalicu. I tri mjeseca nije otvorila teglu nutele. Voljela je nutelu. Drhtavom rukom, mokrih obraza, otvorila je blago koje se nalazilo ispred nje. Ubacila je veliku srebrenu kašiku što je dublje moguće u punu teglu nutele, napunila je slatkim namazom i izvadila je. Prije nego što je tu slatkoću okusila, obrisala je suze. Nije više željela cmizdriti. Željela je dostojanstveno i bez osjećaja krivice ubaciti u sebe tu kalorijsku bombu koja će joj u kratkom periodu vratiti one masne naslage koje su se do prije tri mjeseca taložile po njenom tijelu.

Što je duže držala kašiku punu nutele ispred sebe, osmijeh joj se sve više crtao na licu. U sebi je brojila do deset. Kada je izbrojila, udahnula je duboko i kašiku koja će joj vratiti kilograme ubacila u usta. Uživala je u tom osjećaju. Sreća je strujila kroz njeno tijelo. Polahko je topila nutelu u ustima.

“Kakav divan osjećaj!”, pomislila je. Kada joj je u ustima nestao posljednji trag nutele, ponovila je ceremoniju. Četiri puta. To joj je bilo sasvim dovoljno.

Kada je zatvorila teglu nutele i kašiku ubacila u sudoper, sva zadovoljna, oblizala je posljednje tragove nutele koji su joj se nalazili po usnama. Želja joj je da bude sretna, ali potpuni osjećaj sreće ne može dostići ako se bude brutalno odricala slatkiša i grickalica i kada bi joj od silnih dijeta krčala crijeva.

Dok je polahko, na prstima, išla prema spavaćoj sobi, odlučila se za sreću i da bude elegantno popunjena. Zaspala je s osjećajem ispunjenosti i bez imalo grižnje savjesti zaronila u svijet snova.

(posjeta 396 puta, 1 danas)
Total 10 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Lejla Motoruga
Web stranica | + posts

Svašta nam ljudi nameću da se mora. A ništa se ne mora, osim umrijeti. Ali eto, kada već svi toliko nameću da se nešto mora…onda bi najbolje bilo da svako od nas mora ispasti čovjek.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search