Kineski mit o nastanku ljudi

Nakon što je Pangu razdijelio nebo i zemlju, na nebu bijaše Sunca, Mjeseca i zvijezda, a na zemlji bijaše planina, rijeka, trave i drveća, kao i ptica, zvijeri, kukaca i riba, ali samo ne bijaše čovječanstva.
Neznano vremena je prošlo, između neba i zemlje se pojavila božica velikih magičnih sposobnosti, imena – Nuwa. Govorilo se da se ona može preobraziti 70 puta u jednom danu. Jednog dana, Nuwa, posmatrajući sopstveno okruženje, shvati da se osjeća prilično usamljeno. Osjećala je da nešto živo, nešto što se može tokom života razvijati, nedostaje u ovom prostoru između neba i zemlje.
Ona je hodala i hodala, hodala dok se nije umorila i dok nije kraj jedne bare čučnula. Na bistroj vodi bare se pojavio njen lijepi odraz lica. Ona se nasmijala i odraz na površini bare se također nasmijao. Ona se naljutila i odraz na površini bare se, također, naljutio. Jedna misao joj je pala na pamet: „Zašto ne bih napravila jedno biće nalik na mene da živi na ovom svijetu?“
Mislila je i mislila, te je uzela žute gline pokraj bare i od nje napravila jednu kuglu, pomiješala s vodom, dlanovima oblikovala sve dok na kraju nije između prstiju držala jednu figuricu sličnu bebi. Spustila je tu glinenu bebu na tlo. Neobično joj je bilo gledati na zemlji to malo stvorenje koje je ona sama svojim rukama oblikovala, i sad ona njemu udiše zrak života i to malo stvorenje otvara svoja usta i viče: „Mama!“ To malo stvorenje je radosno poskočilo i uzviknulo, i tako pokazalo radost što je dobilo sreću života.
Nuwa je posmatrala svojih ruku dijelo, to pametno stvorenje lijepoga, ali kratkog života, još je i čula njegov zvuk. Nije mogla, a da se ne osmijehne od uha do uha. Ona je tom njenom, srcu dragom, djetetu dala ime koje lijepo zvuči, a zvalo se „čovjek“. Osjećala je veliko zadovoljstvo zvog svog remek-djela i nastavila je dalje od žute gline oblikovati ljude. Radila je taj veoma naporan posao sve dok se nisu preko neba pojavile boje sumraka, zvijezde i mjesec. Pala je noć i ona je umorna naslonila glavu na obližnju liticu i zadrijemala. Drugog dana, ona je nastavila, ne gubeći vrijeme, praviti nove ljude.
Svim srcem je Nuwa željela napuniti prostranu zemlju ovim malim živim stvorenjima, ali zemlja je prilično velika. Nekoliko je godina oblikovala ljude, ali ona, iscrpljena i iznemogla od rada i dalje nije ispunila svoju želju. Smislila je novi način kako da nastavi praviti ljude: sa litice je ubrala jednu lijanu i nju umočila u žutu glinu i pustila ju da kaplje, pretvarajući kapljice gline u nove male ljude i tako, u kratkom vremenu, je napravila mnogo, mnogo ljudi.
Ubrzo, na cijeloj zemlji su se proširili otisci čovječanstva. Iako je posvuda bilo ljudi, Nuwin posao nije bio gotov. Budući da su ljudi bili smrtni, ona je nakon njihove smrti morala ponovno praviti nove ljude. Ali i za taj problem je ona našla rješenje: ljude je podijelila u muške i ženske, tako da oni čine jednu porodicu i tako su oni sami rađali nove ljude. Ovako, čovječanstvo se može razmnožavati samo, u svim predstojećim generacijama.

(posjeta 64 puta, 1 danas)
Total 1 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Luka Bošković
Web stranica | + posts

"Nothing in the world changes, except the props and the stage."

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search