Ko je zapravo bio Nietzsche?

Friedrich Nietzsche (1844 – 1900) se pamti kao nihilista zbog njegove izjave Bog je mrtav! Pamti se i kao Hitlerova inspiracija zbog njegovog učenja o natčovjeku. Nijedno od navedenog ne prikazuje ga u onom svjetlu koje je on zapravo zastupao i koje je želio da postigne svojim pisanjem. Navedena izjava dolazi iz njegove knjige Vesela nauka i ona ne završava tako kratko koliko je popularno skraćeno. Budući da je skrivena agenda autora s ciljem poticanja ljude na čitanje, punu izjavu pronađite u knjizi, ako želite saznati kako ona, uistinu, glasi. Možete je pronaći i na internetu, ali ako čitate Nietzchea, primijetit ćete da je formulacija često kontekstualna. Nije dovoljno samo pamtiti njegove izjave. Za razumijevanje Nietzschea je potrebno znati kontekst njegovog pisanja, ne samo u vremenu njegovog života, već i u samim njegovim djelima. O tome, malo kasnije u ovom tekstu. Skraćeni oblik izjave se nalazi i u njegovoj najpoznatijoj knjizi Tako je govorio Zaratustra u kojoj, kroz Zaratustru, Nietzsche uspostavlja svoj svjetonazor.  Iako je ta izjava shvaćena bukvalno, ona vjerovatno govori o Bogu kao simbolu vladavine kršćanstva, odnosno crkve, u evropskom društvu i praznom prostoru vladajućih vrijednosti koju je ostavilo povlačenje teološke vladavine. Tu rupu Nietzsche kani ispuniti drugim vrijednostima, uglavnom pomoću umjetnosti. Tom izjavom je nastojao upozoriti čovječanstvo da ako se ne ispuni rupa koja je ostala nakon slabljenje autoriteta crkve, da će ta upravo ona izjedati ljude ili će biti ispunjena drugim ideologijama, što se i desilo u XX stoljeću. Nietzsche je također jedan od rijetkih filozofa u historiji koji je visoko cijenio umjetnost, za razliku od njegovih prethodnika koji su o umjetnosti govorili ili slabo ili negativno.

Jedna od glavnih odlika Nietzscheovog natčovjeka, osim te da čovjek treba biti most ka njemu, jeste da je natčovjek stvar stava ka životu. Iako je često u spisima govorio o tome kako čovjek ne treba prestati biti ratoboran, bilo to u smislu fizičke snage ili razvoja intelekta, takve osobine nisu osnova bivanja natčovjeka, a kamoli da se to može genetičkim predispozicijama ostvariti. Još gore ako bi Nijemci sebe takvima smatrali. Ovaj dio teksta je pravo vrijeme da se prisjetimo da Nietzsche o Nijemcima i Njemačkoj nije uopće pozitivno govorio, čak u jednoj svojoj knjizi Njemačku naziva Šupljoglavačkom. Njegova sestra Elisabetha je ta koja je imala mišljenje o Nijemcima kakvo je imao i Hitler. Čak je sa svojim mužem Bernhardom Foersterom htjela osnovati koloniju Nueva Germania, u današnjem Paragvaju, gdje bi živjeli čisti Arijevci. Kasnije se učlanila u Nacističku partiju. 

Sjetimo se priče o konju i Nietzscheovom nervnom slomu. Njegova sestra se brinula o njemu do njegove smrti i skupljala pisanja za knjigu Volja za moć. Nietzsche se udaljio od svoje sestre kad se ona vjenčala sa Bernhardom, poznatim antisemitom i njemačkim nacionalistom. Ipak, vratila mu se u njegovim najslabijim trenucima i svojim ponašanjem je otvorila diskusiju koliko je svoje ideologije ubacila u bratovljeve spise i koliko ga je ona u tom periodu predstavljala kao njenog istomišljenika, te u kojoj mjeri je njegova sestra ostavila svog traga o našem shvatanju Nietzscheove ličnosti. Vrativši se na natčovjeka, sjetimo se i njegove parafrazirane rečenice koja glasi: „U borbi sa čudovištima, nastoji da i ti ne postaneš jedno.“ Čovjek bi mogao u takvoj borbi i sam postati čudovište, odnosno u gledanju u ambis, ambisa će progutati čovjeka. No, Nietzscheov natčovjek ne bi bio u opasnosti da postane čudovište, a ambisu tame bi odgovarao pomoću svjetlosti.

Teško je odgovoriti na pitanje Ko je zapravo bio Nietzsche,  jer vjerovatno ni sam Nietzsche nije u potpunosti bio svjestan toga. Bio je svjestan da nešto ne valja u ljudskom društvu i nazirao je rješenje takvog problema. U svijetu u kojem je već tehnologija počela polahko da se razvija više no ljudski jezik i ljudsko ponašanje, Nietzsche, kao neko ko je svoju karijeru počeo kao filolog, mogao je primijetiti takav problem i svoju filozofiju je bazirao na traženju rješenja tog problema. Problema koji još u njegovo vrijeme nije ni definisan. Reakcija odbacivanja ljudi koji nisu ni primjećivali postojanje takvog problema ga je dovela da u svojim pisanjima (pročitajte njegovu knjigu Ecce homo, odnosno Biti čovjek) razvija pretenciozni stil zbog kojeg ga i dan-danas osuđuju čitaoci koji se površno ugrabe Nietzscheovog odgovora na, tada još nepostavljeno pitanje, Čemu čovjek teži i šta će postati? Kad se govori o Nietzscheu, mora se znati da se govori o čovjeku koji je bio svjestan toga da je ispred svog vremena, ali koji i dalje nije bio svjestan toga u kojoj mjeri je zapravo bio. On je već u XIX stoljeću govorio o natčovjeku kao nekome ko je dovoljno hrabar da skoči u ambis i da iz njega izađe kao pobjednik, a i mi se u XXI stoljeću ponašamo kao vrhunac čovječanstva, no zapravo ni dalje  ne znamo šta ćemo sa svojim razvojem.

(posjeta 117 puta, 1 danas)
Total 0 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Luka Bošković
Web stranica | + posts

"Nothing in the world changes, except the props and the stage."

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search