Komandant osvajača

Imran je trogodišnji dječak plave kosice i plavih bistrih okica, uvijek spreman za hrabro otkrivanje svijeta, svoje snage, kako umne tako i fizičke, svojih neiscrpnih mogućnosti, ali i roditeljskih! Svaki Imranov novi korak pomjera granice – najčešće neustrašivosti!

Slobodnim stvaralačkim duhom brižne roditelje često veselo dovodi do njihovih granica koje su, pak, daleko udaljene od njegovih jer su roditeljske uokvirene zidom, okovane iskustvom i, iz njega rezultirajućim, oprezom, brigom, strahom…

Strahom od boli.

Strah je ubica kreativnosti i slobode.

To ne pristaje osvajačima.

A Imran je komandant osvajača.

Nekidan je slomio ruku. Zarobljena mu je u gipsu. Roditelje je taj lom puno više zabolio nego njega… jer se boje bola.

A bol?

Strah od boli sputava.

Namah su krivca, crvenog Bobby autića u obliku traktora, zaključali u podrum, a ključ sakrili – i od sebe.

Imran? Za njega, naravno, nema krivca. Samo pogrešna procjena ulaska u krivinu, a što će sljedeći put izbjeći – sad zna kako!

Još uvijek se Imran, naime, ne boji boli. Upoznaje je, shvata da je dio životne igre.

Bol se ne treba izbjegavati. Neminovna je. Puno toga zna zaboljeti.

Bol prođe. Rane zacijele. Treba je samo prihvatiti, „odživjeti“ i živjeti dalje. Bez straha.

Strah koči, sužava horizont, pravi zidove. I ostaje.

Živimo život – jedan je; bolan jeste, ali nije strašan.

Život je lijep. 

Bez boli to ne bismo ni znali. 

Uz strah nikad nećemo saznati.

(posjeta 151 puta, 1 danas)
Total 17 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Nadža Mujkić
Web stranica | + posts

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search