Lijepo je lijepo

„Šta si to obukla?“, upita začuđeno Ali, Sanjin i Dženin četverogodišnji sin, mimoilazeći me žurno na drvenim stepenicama, hiteći na doručak u prizemlju kućice tog ranog junskog jutra. Dodirnu platno haljinke, te duge haljine, obilno išarane veselim poljskim cvijećem, i ne čekajući moj odgovor trezveno konstatova: „Aaaaa, ti si obukla cvijeće, tako puno cvijeća!“, da bi u istom momentu nastavio svoj put. Ostadoh zureći za njim, tim čovječuljkom čvrstog koraka i pametnog pogleda, diveći se magiji njegovih misli. Da, bijaše mi potreban mali Ali da shvatim, da se ponovo probudim. Nije bit samo nositi haljinu sa cvijetnim dezenom, bez obzira koliko ona bila lijepa, ili skupa, Ili jedinstvena, smisao je nositi cvijeće. Kako je samo lijepo nositi cvijeće! Poljsko, planinsko, raznoliko, raznobojno, ubrano uz put. Nije bit samo posjedovati ljepotu, smisao je živjeti ljepotu. Jer, zaista je sva ljepota u oku promatrača. Mi smo samo ono što vidimo. Lijepo je vidjeti lijepo.

(posjeta 690 puta, 1 danas)
Total 11 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Nadža Mujkić
Web stranica | + posts

Komentar

  • Izeta Kuduzovic
    1 godina ago Odgovor

    🌹

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search