Ljubav i francuski pasoš
-
- 5. Septembra 2020.
Kako vrijeme brzo prolazi, kako samo vrijeme brzo prođe?! „Zacuri“ se i Adina mezimica.
A, kao da ju je tek nekoć, plačnog bebača, držao u naručju, ne veću od štruce hljeba.
Nosao, tješio, mazio, budno pratio njen svaki novi korak u iščekivanju da konačno „odraste“.
Planirao njen životni put. Lagodan i sretan mora da bude.
Ah, to vrijeme!! Prebrzo prođe. Odraste Najda, izvi se, izraste u ljepoticu. Samo očevo oko osta budno. Promatra je i prati. Vidje tako da je ljutito pocijepala Amirovo pismo, Bog zna koje po redu. Ne sviđa joj se.
„Kako neće Amira, ima francusko državljanstvo, a Edina, mangupa iz mahale hoće?“
Nikako mu nije jasno.
Zaboravio na trenutak da je i sam izabrao ljubav, a ne ličnu kartu. I da bi opet isto učinio.
Jer vrijeme brzo prolazi samo onom ko je sretan.
Šta bi promjenili?
O autoru
