Fenomenalno kreativni magazin

Mama

Nazovem mamu rano jutros. Probudih je.

-Mama kako si danas?

-Evo samo tren. Onda se smije, lijepo zvonko.

-Šta je bilo?

Smijem se s njom i ja. Vidi – na jastuku joj ruže ostavljene dok je spavala. Jutros je otac moj, nabrao ruže u avliji našoj. One starinske, što mirom mirisu. Đulom pravim. Na jastuk mami mojoj spustio. Da je ne probudi niko negoli miris onih baš, njoj najdražih. Iste one ruže, jesenas je kalemio, tetošio kroz zimu, da bi cvale njoj, Otac moj Mustafa, Odabrani, da njoj jutros i svakog jutra mirisu.

* – Da je meni onih ruža, naših, prijašnjih, što mirom mirišu, Često je govorila.

Sjetio sam se da negdje ispod stare, očeve kuće, u kamenu, još je preživljavala ostruga. Možda ima nade. Te zime,otac je moj, u stakleniku ispod kuće kalemio, tetošio ostrugu. Tanki prutić, nakostriješen sav, nesvikao na toplinu i nježnost, pa se kao dvoumila, sve do kasnog proljeća premišljala, da li da olista ili da se pritaji, odustane. Ali, na kraju jeste listala i cvjetala je. Kako je samo zanosno iscvala! Jutros, iza sabaha, prve načekane raspukle pupoljke i procvale ruže, spustio joj na jastuk. Dok spava, da je bude mirisima svojim. Otac moj. Mami našoj.

(posjeta 181 puta, 1 danas)
Total 11 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Jasmina Mrkonjić
+ posts

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search