Mimar

Dobar majstor vazda se cijenio i tražio pa makar i daleko bio. Onaj koji bi teši grede za kuću jal štalu, i stavljaj rogove na kuću je bio jedan po jedan i svi su ga duboko štovali. Skrojit kuću po mjeri insana, jal štalu po mjeri hajvana, je bila mudrost i posebna čast jer međ tim duvarevima rađao se njegovao život i dočikala i ispraćala smrt. Vendar smo tako lašnje vim vrletima svikli i obikli na prihvatanje đah jednog đah drugog kako se kome namisti. Al poseban je bio mimar međ majstorima koji je jamda svojim umjećem jal nadahnućem zidao i nizao nebu pod oblake takove hajrate da bi se pamet i dah zaustavi insanu na čas baško da mu se ponovo udiše ruh jal duh. Neke imaju doklesan usklik da ko ne urekne baško šarena džamija u Travniku. A neke se svežu pod prvo nebo pa nit nebo dotaknuti nit zemlju povezat, vego onako nit gor nit dol. Čardak ni na nebu ni na zemlji i za svakog ko dođe obić bude tamam da ti oči stanu diveć se mada se niko ne divi mimaru vego zdanju pod nebom zazidanu.

Kažu da je Mimar tankovito zdanje gradio u čast Boga vrijedeć, a hajratdžija davo biva ne štedeć a da su djeca u mektebsibjanima poskakivala stepenicama učeć devedesidevet Njegovijeh imena a na posljednjem skrivenom nutrinom uzdaHnU i odmore od iđenja Njemu pod ilum čadore tesane i klesane rukom namjesnika. Hajrati zidani tako mogli su ostati vjekovima lahko jer ljudska ruka poruši bijesom sve, a riječ pokosi insane sad pa sad, pa tako oskrnavljeni hode i oproste al ne halale.

Ovi današnji mimari grade a ne znaju da time samo razgrađuju morebit im stoga vas svit ne naslađuju zdanjem istisnutim međ šakama a ne grudima i naumom.

I naukom da se i hajratom i zanatom more do pod nebesa Njemu uzdić.

(posjeta 73 puta, 1 danas)

Total 0 Votes