Mit o kineskom Atlasu i nastanku svijeta

Mnogo godina davno, kad nebo i zemlja još uvijek nisu bili razdvojeni, svemir je bio kugla mračnog Haosa, oblika poput jednog velikog jajeta. Predak čovječanstva Pangu je nastao u tom velikom jajetu. Jednog dana nakon 18 000 godina, on se najednom probudio i otvorio oči. Pred sobom je vidio samo crnilo, ništa drugo sem njega nije ni vidio, te se u njegovom srcu počela javljati nervoza.

            Pangu je je prilično zamrzio to stanje u kojem se nalazio, te je onda, i ne znajući odakle, ugrabio jednu veliku sjekiru i njome snažno zamahnuo ka crnilu koje se nalazilo pred njegovim očima. Čuo je razoran zvuk, zvuk pucanja tog velikog jajeta. Komadići ljuske, oni lagani i bistri su se postepeno uspinjali pretvarajući se u nebo; preostali komadi, oni teški i muljeviti su postepeno tonuli pretvarajući se u zemlju. Ali i dalje su između neba i zemlje preostali neki dijelovi koji su ih spajali, te je Pangu pronašao jedno dlijeto. Sjekirom je cijepao neke dijelove, a dlijetom je deljao preostale. Pangu je savjesno i oprezno vršio ovaj naporni posao, dok na kraju nebo i zemlja nisu u potpunosti bili odvojeni.

            Nakon njihovog razdvajanja, plašio se da će se oni ponovo spojiti, te je stao između njih, nogama oslonjen na zemlju i rukama gurajući nebo. Svaki dan se nebo uzdizalo za jedan zhàng (=3.33 metra; čita se džan), svaki dan je zemlja propadala za jedan zhàng, i Pangu je prateći njih postajao viši. Tako je prošlo još 18 000 godina. Udaljenost između neba i zemlje je postala ogromna, i Pangu održavajući tu udaljenost i sam je postao ogroman. Kao divovski stub je on stajao između njih, ne dozvoljajući da se ponovo spoje u tamni Haos. Nesvjestan toga koliko je mnogo godina prošlo, kad je uvidio da je struktura svemira postala stabilna, Pangu se više nije plašio njihovog ponovnog spajanja u prvobitno crnilo. Sa strašnom potrebom za odmorom, on se srušio.

            Kad je umro, njegovo divovsko tijelo se počelo mijenjati.  Dah koji je pustio umirući pretvorio se u vjetar i oblake; njegov glas je postao zvuk grmljavine; njegovo lijevo oko postalo je Sunce, a desno oko postalo je Mjesec; njegove ruke, noge i tijelo se pretvorilo u četiri strane svijeta i planine u prostoru između. Njegova krv pretvorila se u rijeke i potoke, a njegove vene i arterije u puteve na zemlji; njegovi mišići su postali polja i njive; njegova kosa, brada i brkovi zvijezde na nebu; njegova koža i malje u travu, cvijeće i drveće;  njegovi zubi, kosti i koštana srž su postali sjajni metali, čvrsto kamenje, glatki biseri i blještavi žad. I, na kraju, znoj koji je nastao dok je izvršavao težak posao odvajanja neba i zemlje je postao kiša i rosa. I tako je nastao ovaj neuporedivo lijepi svijet.

(posjeta 65 puta, 1 danas)
Total 5 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Luka Bošković
Web stranica | + posts

"Nothing in the world changes, except the props and the stage."

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search