Jutarnja, STATUS

MONTENO I SIDRAN U DŽAMALOVOJ KUĆI S HANKOM PALDUM

received 703649036860908
received 703649036860908

Prethodne sedmice nisam pisao. Razlog je jednostavan. Radim. Na građevini. U dugim ljetnim danima, prilika je da se ugrabi, poneka para, sa strane. Za uhar je. 

Za uhar, može zatrebat, ne daj Bože crnijeh dana, defetističke su izjave, kojima se hrabri radnička klasa. Ako ušparaš, šuti, za uhar je, može zatrebat. Ako zaradiš, ili još bolje, neočekivano dobiješ koji dinar, šuti, za uhar je, može se za nešto iskoristiti. Za podmiru, brašno, ulje, šećer, kafu, šteku cigara,  a ako šta pretekne, šuti, još bolje, za uhar je. Jazuk je ne iskoristiti. A od jazuka se, to znamo, najprije lijepi kila na kilu. Trka za uharom, zbog jazuka, prethodne me sedmice dakle, spriječila da pišem. I nisam baš,  zahvaljujući tome, naročito zadovoljan. Jazuk (ne) bilo uhara. Inače, uhar je riječ grčkog porijekla, a znači korist, dok je jazuk turskog, i znači šteta.  

Doručkujem, uzmem kahvu s prozorčića Tim Hortonsa, i upravim k radnom mjestu. Jedna je to od skoro pa identičnih kuća, kakve su uobičajene po prigradskim naseljima američih gradova. Neizvjesnost svakodnene borbe za preživljavanjem, da ne kažem tragedija, u svojim je nijansama, gotovo ista. Drugo su, privatni putevi, od nekoliko milja, koji vode do u nebesa ograđenih vila uz obalu jezera. 

E. sjedi na oronulim stepenicama, s mobitelom u ruci, i odbija guste dimove u rosno junsko jutro. Pozdravljamo se, zapalimo još po jednu, pa krenemo za poslom. On će biti treći obrtnik, kod kojeg radim, kako smo došli u Ameriku. Logično, obrtnik je neko ko obrće pare. Obično se ovim pojmom označvala osoba koja, vodi radnike u Hrvatsku, ili negdje drugdje gdje ima posla. Od Hrvatske do Švedske. Otac je godinama radio za obrtnike. Od dana kada je Bosna – prevoz skliznuo u ambis neuspijele privatizacije. 

Za obrtnike se još govori da su i gazde. Gazda može biti neko koga nazoveš kada si na obuci za vožnju kamiona, već petnaest dana u Njemačkoj, i bez prebijene pare, a on ti kaže, hajde razguli, ne zanimaš me ba, evo ti broj, zovi dispečera, ako hoćeš. 

Radim s E. od Travnika,  već neko vrijeme. Tri puta premjeri, pa reže. Na kraju dana, slaže alat u kombiju, vodeći računa da je sve na svome mjestu. Ako nešto zafali, podigne hampu.Tuj sam ga jutros ostavio, govori zajapuren. Razumijem ga, jer alat nije džaba, i sve svoje treba čuvati, k’o oči u glavi. Dok majstoriše, potanko mi obajšnjava šta radi. Pruža mi papir i olovku, da bilježim mjere koje s vrata, i papira, treba prenijeti na bijeli lim, koji će se poslije savijati na mašini, kako bi bio knap za štokove. Govori mi u jednom trenutku – mog’o bi od tebe biti dobar majstor – a ja mislim o tome, kako, ukoliko ne slušam country na radio stanici The Wolf u autu, i ukoliko po nekoliko dana ne ostvarim kontakt na englesko, zapravo izgubim osjećaj da živim u Americi. I kako ću o svemu tome napisati pjesmu.

Lijevim ramenom pridržavam viseću kuhinjsku policu, koja ivicama zasijeca meso. Toliko da se suza otisne niz obraz, i naočare mi zamagle od znoja. U dnevnoj se sobi čuje Džamal. Tek su se probudili. Kako smo tu već nekoliko dana, dobro smo zakoračili u prostor porodične intime. To mi stvara blagu nelagodu. Svako jutro, on je prvi na nogama. U osam i tirdeset dolazi da se pozdravi, i pohvali obavljeni posao. Pita, treba li vam šta, postavljajući dvije boce vode na kuhinjski stol. U frižideru imate još, ponavlja nekoliko puta,  dok odlazi. Vrati se kroz nekoliko minuta, da ukratko prepriča san, o novom projektu za kuću. Naravno, zvat će E. da ga realizuje. Dobro je, mislim se, kad imaš nekoga, ko ti snove može, materijalizovati. I to metrom, bušilicom, mistirjom, i fanglom. 

Zatim ustaju žena mu i dva sina, tinejdžera. Kad hodaju, podižu pantole s pole stražnjice. Bijele majce utrpane, u Tomi Hilfiger bokserice. Po kući hodaju, u novim Džordankama. Nisam im zapamtio imena. Ljubazni su, kao i otac im, i to je sasvim dovoljno da znam. Majka ih zatim, jednog po jednog, odveze na posao, a onda vrati auto za Džamala.

Džamal opet svrati, prije nego ode, da nam ostavi pare za ručak. Uzmite pizzu, ili šta hoćete, pa se vidimo sutra momci, ili večeras u devet, ako ostanete do tada, govori kroz smijeh.

U kuhinji se borimo s elementima koji se otimaju iz ruku, i klize po plafonu. Level se začas izgubi. Jednom rukom tada pridržavam policu, a drugom tražim vaser vagu. I tako nekoliko puta. Već smo izgubili strpljenje, a nije se kako treba ni razdanilo. 

Džamal je u dnevnom boravku. Istuširao se, i spreman je da krene. U jednoj mu ruci daljinski, u drugoj mobitel. Tipka nešto na jedno i na drugo. E. mi govori da čuvam bolje, i da pritisnem jače, ako mogu na sve tri strane. Na jedan i drugi zid, i uz plafon, pošto je viseća koju treba zašarafati, u ćošku. 

Kad se okrenem, na tv-u ugledam Abdulaha Sidrana. Nešto piše, i otpuhuje po paprima. Kao da rastjeruje suvišne riječi i slova. Džamal zatim pojača ton, u trenutku kad Hanka Paldum otvara vrata da kaže, za ovom mojom sofrom bujrum svima, i kraljevima i prosjacima. Onda se začuje tužni glas, pokojnog Kemala Montena. Nikada do tada, nisam čuo ovu pjesmu. Džamal pita je li ovo bosanska muzika. Potvrđujemo da jeste, i pitamo, u isti glas, kako je pronađe ? 

Jednostavno kaže, ukucao sam bosnian music, i ovo je prvo što mi je izbacilo. Od toliko pjesama, baš Sofra. S doajenima bosanske muzike, i poezije. Na trideset prvoj ulici, u gradu Iri, u Americi.  U Džamalovoj kući. Sidran, Monteno, i Hanka Paldum.

(posjeta 46 puta, 1 danas)

O autoru

Web stranica | + posts

Adem Garić is a poet from Bosnia and Herzegovina currently living in Erie, PA. He has written two books of poetry in Bosnian, and is in the middle of translating his new book America is Hollywood.
*Adem Garić je pjesnik iz Bosne i Hercegovine koji trenutno živi u Erieu, PA. Napisao je dvije knjige poezije na bosanskom jeziku, a usred je prevođenja svoje nove knjige "Amerika je Hollywood".

Published by Adem Deniz Garić

Adem Garić is a poet from Bosnia and Herzegovina currently living in Erie, PA. He has written two books of poetry in Bosnian, and is in the middle of translating his new book America is Hollywood. *Adem Garić je pjesnik iz Bosne i Hercegovine koji trenutno živi u Erieu, PA. Napisao je dvije knjige poezije na bosanskom jeziku, a usred je prevođenja svoje nove knjige "Amerika je Hollywood".

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *