More u čaši

Danas je odlučila obući haljinu koju inače nosi samo na plaži. Opet je došlo ljeto, a ona već tri godine nije bila na moru. Otvorila je svoj ormar i izvukla tu bijelu, kratku, pomalo prozirnu haljinu. S obzirom na to da je bio jako topao dan, ona je bila žedna. Jako žedna. Prije nego što je krenula do kuhinje kako bi se napila vode, otvorila je na kant prozor. 

Usne su joj bile suhe. Jedva je čekala da joj kroz grlo prođu kapljice vode. Ali, prije nego što bi došla do sudopera i pustila je da malo oteče, otvorila je i u kuhinji prozor. Željela je blagi propuh napraviti. Kada je stala pored česme, gledala je kako voda teče: jednako i umjereno. Stavila je ruku ispod mlaza vode. Voda je postajala sve hladnija. Uzela je praznu čašu i natočila tu prozirnu tekućinu. 

Prije nego što bi čašu vode primakla usnama, osjetila je blagi vjetar u kući. Zažmirila je i zamislila da je na plaži. Osjetila je nakratko i miris borova koje je u mašti kreirala. Kako je primakla čašu vode, voda je postala “nemirna” i nekoliko kapljica iz čaše su joj kanule na ruku. To ju je asociralo na more. Opet je oči zatvorila. Primakla je punu čašu vode usnama. Prije nego što bi se prve kapi vode kroz njeno grlo spustile, zamislila je to fascinantno more. U njenoj mašti bila je obučena baš u toj bijeloj haljini, a ispod je imala tirkizni bikini. Skinula je sa sebe haljinu i napravila nekoliko koraka naprijed. Prije nego što bi joj more dotaklo noge, fokusirala se na zvuk mora. Djelovao joj je umirujući. Napravivši još koji korak naprijed, dotakla je nogama morsku vodu. Osjećaj sreće prolazio je njenim tijelom. Željela je da zaustavi vrijeme. 

Iako je samo u mislima bila na moru, sve joj se tako realnim činilo. U međuvremenu je osjetila i miris soli. Dok je sunce polahko gubilo na jačini, ona je polahko napravila još nekoliko koraka naprijed. Pola njenog tijela bilo je pod vodom. Stala je na nekoliko sekundi, pa je opet napravila jedan korak i zatim zaplivala. Kada se u mašti isplivala, otvorila je oči i popila svu vodu koju je držala ispred sebe. Žeđ je ubila. Čaša vode ju je osvježila. 

Kada je spustila praznu čašu, otišla je opet do svog ormara, izvadila nekoliko ljetnih stvari i spakovala ih u kofer. Poslije toga uzela je pasoš, zaključala stan, ušla u auto i zaputila se ka moru. 

(posjeta 316 puta, 1 danas)
Total 7 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Lejla Motoruga
Web stranica | + posts

Svašta nam ljudi nameću da se mora. A ništa se ne mora, osim umrijeti. Ali eto, kada već svi toliko nameću da se nešto mora…onda bi najbolje bilo da svako od nas mora ispasti čovjek.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search