Namrkušilo se vrime u aprilu


U vim vrletima od kako je vijeka i vrimena zna se da travanj ima koliko godina dana, toliko vrimena u danu, i to je tako. Ovdašnji insan se na to sviknuo pa mu je i ime tako dao, po mladoj travi, jer po ničem drugome ne može sve i da hoće. No, april nekako daleko zvuči pa se insanu skuči ono znanja što o njemu imade i tako neznan ostade spram ovog ibretli mjeseca.

Helem, ibrete se ljudi širom ovijeh našijeh vrleti kakvo nam je ovo ružno vrijeme došlo, kako nam ne valja ovaj ili onaj, a zaboravljaju da cim svanu jutrom počnu sa rondanjem i zvocanjem na jutarnju zvizdu sto je sinula, i na jutarnju kahvu što je malo prije jal malo potlje kihnula i odmah po jutru dan poznaju ali sebe ne razaznaju i ne vide nego je vajk lakše okriviti drugoga. 

Jednoć tako, svanulo zlatno jutro u aprilu, ono pravili se vec planovi za sadnju i obradu zemlje, a dedu nešto prenijelo pa je odspavao duže. Majka sve po kući hoda ko po jajima ne budi priminjeno da ga biva ne probudi, jer ako ga probudi bit ce još nehorniji. I tako dedo oturio polajnak, bez srkleta a majka, mama i otac sve kutarisali već i poredali kud šta i kako. A sunce sinulo jarko i lijepo da insanu stane dah od ljepote. Kako dedo ustade tako poče rondati, te mu kahva ne valja, te mu krivo biva što ga nismo probudili, a to se zna da se ne radi nikad, te mu kriva majka, pa babo, pa svi redom, biva i ona mačka što na aprilskom jutarnjem suncu prede u bašči. Kako poče rondati tako se i ono vrijeme namrči da insan ne povjeruje da je do maloprije bilo tako sunčano. Kad odjednoć, majka progovori biva dosta joj bilo slušati, te da prestane jer će biva i na mećavu okrenuti kako je krenuo. I da ne kvari vrijeme time što je sam na sebe ljut. Kako majka reče tako i dedo ušuti. A i ono vrijeme se razvedri do kraja dana kako se on sam sa sobom mirio. 

Helem, gledam nešto ovo naše vrijeme pa mi naumpade ovo sa majkom.

Možda je, stvarno, bilo do dede, a možda je samo vrijeme takvo, ovo, u travnju jal aprilu? Da je u travnju ne bismo se ibretili, jer znamo travanj, al pošto je u aprilu dozvoljeno je kriviti vrijeme, a ne nas same. Valjda nam tako lakše, šta li?

A nešto kontam, možda je i do majke koja je čak i dedi znala reći kad je dosta, a danas nikome ne smiješ ništa. Ma ni pogledati! Bezbeli!

(posjeta 327 puta, 10 danas)
Total 5 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search