Fenomenalno kreativni magazin

Nićah

U vim vrletima posebno se vodila briga o onima koji zaJedno počinju Jedan novi period života, i to skupa priko jednog praga, na jednoj siniji u jednoj sobi, okrenuti jedni ka drugom prema istom dijelu kuće prema kojem se okretao svaki član kuće, mahale, sokaka, čaršije. Znalo se tačno koja djevojka je za udaju a koja nije, biva nije joj vakat; koja djevojka nejma a fina je pa bi joj se podaj od imucnijih i opremi basko prva u čaršiji da ne osjeti niko i ne zna niko. Belenzuke, prstenje, minđuhe, halhale, almasli grane, dukatne niske, biseri i merdžani, filigrani, sve je to igralo na prsima, rukama, ušima, čelu djevojaka i žena koje su se time kitile. Za svako rođeno dijete po dukat žut, prstenje, singerica, bajramima kat jal materijal za nove haljine koji su se čuvali u kesama u majkinoj bavli, pa nosile šnajdericama da iskroje kad se kakvo slavlje zadesi. Muškinjama novo odijelo, fes, sahat, košulja jal peškir i tako bi se pazi i obilazi. Prije negoli se oženi mladoženja je morao dokazati potvrdom da je posadio jal nakalemio par stabala od kojeg će svi imati koristi. Mlada je jutrom pravila maslenjak za sve ukućane, prije nego ustanu svi, a ako nije napravila onda joj se vendar nešta nije svidilo kod mladoženje jal njegovih pa bi se potlje sve iznesi da se rastabiri i riješi. Tako je bilo kod časnih i poštenih. A to se prvo gledalo i kroz to se ogledalo vas muškinje i ženskinje ovog kraja. Obraz!

Jednoć sam sa majkom krenula u svatove. Ženio se rođak s majkinu stranu. Nakitili nas maramicom, šimšir grančicom i sitnom ružicom, poslužili đulšerbetom i hurmašicom. Mladu sa sprata sveli, došla ko s Izvora u bijelim haljinama i pokrivenom glavom nekim zlatastim pokrivalom a pletenice joj ispod ko ruka bile debele. Sjećam se su je narednih dana majkine kone hvalile kako je svaki dan novo ruho imala, nasmijana i vesela, a rođak majkin potlje prvi međ ljudima bio. Veselje trajalo koliko je trebalo, nit previše nit premalo. Dovoljno za sreću i za hajr novom pragu u čaršiji. Ona pazila njega, a on bome nju držao ko malo vode na dlanu. Potlje mi majka pričala da su se svi sastali pa podali mladencima da imaju za života, za početak, da ne usfali.

Prenu me, krisnu neka žena, majka ženi sina. Mladoženja, vidno opijen sa društvom se grli u nekom transu. Mlada za svadbenim stolom sjedi sa kumom, umorna i očito pod tabletama jer joj je pogled išao daleko. Polupijana svjetina u nekom bunovnom stanju, jal sjedi jal pleše u nekom neredu, opća galama da prestane muzika koja pokriva sve nepravilnosti.

Razmišljam. Gledam. Šutim. Danas smo od deset na nogama. Slikali se prije podne. Otišli po mladu poslijepodne. Čekali u općini.
Sve na nogama. Vazdan. Sve u nekom kao redu, i čekali svak svoj red. Kad smo došli na red umorni od svega sjeli, omladina skače, ko da đavle preskače, pazi se ko za kojim stolom sjedi da se neko ne uvrijedi, pozvali se svi i svi hoće pride, i tako omađijani skačemo nošeni ritmom kojeg daju muzičari.
Mladini se zadužili. Mladoženjini napose da selu kažu kako svako ima. A temelj se nejma.
Gledam, dedo u ćošku sa nanom drijema, jal se ibreti jal se na onaj svit sprema da ne gleda kako više običaja nejma osim onog da se u kolu poigra na kraju svadbe i svadbenog veselja. Tu se jedino uključio. I bio svoj na svome.
A sve ostalo tuđe i radi tuđeg mišljenja, viđenja i htijenja. Nek selo kaže da je bila najbolja svadba. Preko kredita onih koji će tek krenuti zajedno, u minusu, bezbeli.
Sretno vam, mladenci! Otrijeznit ćete se za par godina sa par djece. Valjda ćete tad biti ozbiljniji. A morebit svako će svojim putem, jer smo to sada nekako navikli.

Jah! 

(posjeta 19 puta, 1 danas)
Total 5 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search