Njima! Onima između Života i Smrti

Vrleti ove su vavijek posebne bile jer su slavile sreću, opijevale nesreću uvijek buncajuć između života i smrti. I rodi se, pjeva se. I uda se jal oženi, veseli se ojhajuć kolima i okolima u magnovenju. Nekad pjanskom a češće zaslijepljenom ljubavlju. Potlje umre jedno, drugo, pa se zametne pa odmetne a sve s hukom i mukom i nutarnjom mukom međ sljepoočnicama. I sve tako ukrug, vrteć se ko na teferiču po 7 puta oko vlastite muke a podignute ruke širom ka nebu, da olakša.

A to sve teferič uljepša novijem životom međ bedrima.

I sve u krug.

Sve u bunilu.

Baško da ne živiš vego nako.

Eto nako.

Bila tako jedna u sokaku niže majkinog. Iz dobre kuće pune čeljadi došla Sejfi pod nićah. Velka svadba bila a sofra se lomila od svakakvijeh ićrama. Sejfo bio mlad i neiživljen beg a ona seosko čeljade koje ništa drugo ne imade osim obraza i puno famelije. Sejfo bi joj mladost pij kad dolazio u sabahe rane a ona mu kundure ubljuvane ispirala pričama o nekim starim vremenima i prostirala sofre mehko da nejač ne čuje da im materi onaj isti što im se ocem zove ubija snove i noći ljubavi žedne. Svako priko trudnoću po jedno joj prikored umiralo. Za druge je bila mlitava i slaba a za njeg dostatno zdrava da mu nokte prima u trbuhe pune. Nije dala da joj svekar i svekrva čuju šta devera, jer imala je obraz i mnogo famelije a deverala je dzehennem i sama noseć nur dzennetlije. Ono obranog poroda što osta, othrani pod njedrima suhim i upr ih uzgor pričama o nekim starim vremenima, kad se znalo za dobrotu a kudilo sramotu. Putevima samospoznaje i sama se gubila u prostorima nutrine. A dzelatu pod nićah se skupi, i tako skupljena otupi na njegove boljke za grane i mlade pupoljke što ostaše emerom i njenim obrazom nepotrgani.

Koliko je danas žena takovih da ćute krvavim zidovima a smrt im slute žilnim kalemima ispisanim na njihovom tijelu neiživljenim noktima. Pa rađaju trpe tupe sve u boli i nadi da će ostat neko da im prouči za dušu izmorenu i umorenu Iblisovim ostricama. Da im živ pupoljak od potrganih, prouči fatihu sjećajuć se priča o dalekim snovima međ beharima rascvalim.

Jedne čeka džehennem šireć ruke za sve uzrokovane muke obrazlima što šutke dadoše svoje ruke za grane mlade još neubrane i nepotrgane.

A druge čeka džennet… i svi mirisni izdanci koje su lanci potrgali sa ovog svijeta.

Jer miris djeteta to miris je dzenneta i neka je grehota i sramota na oba svijeta onoga ko ugasne miris džennetskog izdanka i podigne ruku na zemlju iz koje je izdanak nik’o.

(posjeta 84 puta, 1 danas)

Total 5 Votes