O tebi

Znaš li da te šutim? Da o tebi najljepše vide u sjaju mojih očiju? Da u ozbiljnom liku, tvrdoglavoj naravi uporno te traže, ali u stidljivom smiješku te vide.

Strah me pokazati, pričati o tebi, da veo onog našeg se ne isprlja o tuđe misli. U duši si, a u njoj ostaju posebni, i tu kao vječita sehara sjećanja griješ mi onaj hiperaktivni mišić na lijevoj strani.

O tebi ne pišem, jer same riječi se sapletu o papir, bjelilo ti najljepše pristaje. Tvoj lik, ja našvrljam, riječi tvoje konstantnom sukobu, tvoje misli nezaustavljive, pogled gorući…upijaš. Neka te negdje između redova mojih rečenica, da te ne vide, ali da te suludo traže u mistici mog pogleda, mojoj sreći, mom žaru za ovom nepovratnom stanicom života.

Neka te, imam te u duši. Tu žive oni što te dotaknu, a nedodirljivost se liječi tvojim dodirom. Samo živi, a ja ti obećavam malo mjesto ljubavi. Sa ili bez mene živi. Uspomene su znak života, a ja sam trenutke živjela. Dakle, živa sam…

(posjeta 76 puta, 1 danas)
Total 0 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Nejra Kršo-Velić
+ posts

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search