Odmori
Odmori.
Tamo gdje se najbolje odmaraš od svega.
U sebi.
Odmori ruke do čuvanja telefona, umjesto čuvanja nekoga za srce. Odmori prste od tipkanja, umjesto prebiranja nečije tek oprane kose, savršeno složene u postojanu frizuru.
Odmori od čekanja.
Nalaza s Patologije.
Njega iz Njemačke.
Nju iz Irske.
Sebe njemu.
Njemu sebe.
Odmori od traženja.
Sebe sutra i sebe jučer.
Sebe za pet godina.
Sebe u penziji.
Sebe sa svježim buketom cvijeća s kojim hrabro koračaš prema onome s kojim ćeš dijeliti sve ono što vam zajednički život nudi.
Sebe s buketom cvijeća suzama nakvašenim.
Nekome tko je život živio, a borbu s čekanjem nije nadživio.
Odmori.
Baš tu gdje jesi i s kime jesi.
Odmori od života.
Zbog života koji te čeka.
I frizura koje čekaju tvoje ruke da ih napraviš- popraviš.
Ma, zajebi.
Samo da si tu.
S rukama i prstima.
Da zajedno odmaramo.
I život svojim životom umaramo.