Odmori

Odmori.

Tamo gdje se najbolje odmaraš od svega.

U sebi. 

Odmori ruke do čuvanja telefona, umjesto čuvanja nekoga za srce. Odmori prste od tipkanja, umjesto prebiranja nečije tek oprane kose, savršeno složene u postojanu frizuru.

Odmori od čekanja.

Nalaza s Patologije.

Njega iz Njemačke.

Nju iz Irske.

Sebe njemu.

Njemu sebe.

Odmori od traženja.

Sebe sutra i sebe jučer.

Sebe za pet godina.

Sebe u penziji.

Sebe sa svježim buketom cvijeća s kojim hrabro koračaš prema onome s kojim ćeš dijeliti sve ono što vam zajednički život nudi.

Sebe s buketom cvijeća suzama nakvašenim.

Nekome tko je život živio, a borbu s čekanjem nije nadživio.

Odmori.

Baš tu gdje jesi i s kime jesi.

Odmori od života.

Zbog života koji te čeka.

I frizura koje čekaju tvoje ruke da ih napraviš- popraviš.

Ma, zajebi.

Samo da si tu.

S rukama i prstima.

Da zajedno odmaramo.

I život svojim životom umaramo.