Fenomenalno kreativni magazin

Ogledi o ogledalima

Čistim ogledalo. I ćoškove dobro da ne ostane muzgavo. Potom novinom, majka mi rekla da se tako najbolje usjaje i prozori i ogledala. Prije negoli novine postanu krpa za poliranje prelistam ih još jednom i pročitam. Da mi štagod ne promakne. I tako nekad u čišćenju ostanem satima.

Babo svrati, pogleda, i kaže da nikad nije vidio čudnije žensko od mene, svima kazuje da čisti a zapravo čita. U pravu smo oboje. Samo on drugačije gleda. Bezbeli.

I tako usjajim pa pogledam još jednoć dobro da kakva puhka nije ostala. Jedna će sutra vezati drugu za sebe, druga još par njih i eto ti prašine. I tako s vremena na vrijeme ogledala se čiste i poliraju. Po kućama.

Sjela sam, otvoren prozor i ogledam se. Sa krpama i novinama. I prozorom, otvorenim.

Mislim, Bože, da me majka vidi upala bi u sobu i pokrila onim vezenim stolnjakom ovo ogledalo i kroz zube sipala učeći a mene sjetujuć da se mora pokriti ono što se vidi tamo s druge strane da insan ne bi obnevidio za vaj svijet. I tako sjedeć majka mi tu i vidim kako prstima namješta ono pokrivalo da dobro ušuška ogled insana. Pitam je, majka, bona, ne mere insan izaći neuredan, mora se ogledati da vidi jel lijep. A ona meni, gledajuć me plavim očima ko na vodi, veli:

-Šćeri svaki insan je lijep, ali kad se umisli onda bude zarobljen u ogledalu. Da se ne bi to desilo ono se pokriva.-

I nastavlja priču.

-Šćeri moja, bila je jedna tako u mahali plaho lijepa, i plaho se voljela gizdati. Nagizdaj bi se i hodaj po kući sa nim špiglom ko da se sa nekim razgovara, tobe ja Rabbi. Kažu da se udavila u vodi jer joj se pričinilo da su je vode prizivale noćima i hvalile joj vile ljepotu pa je obnevidila potpunoma.

I gledam, majku koje više nema, a ima je, kako pokriva ogledalo kojeg kao da nema, a ima ga, vidim jer se ogledam, a kao čistim, a kao čitam i kao čujem je da mi kao govori da joj budem vazda pametna dovoljno da znadem da postoje strane gdje se zastrani pa insan vazda hoda kao po strani i nikad ne umije upravit pravo, biva na hajr put.

Ustanem i pokrijem. Za svaki slučaj. Hajde znaj šta je majka znala, a ja ne znam. Al nek sam ga očistila.

Ko zna kakve se baje u tom drugom svijetu zavlače i mrače ljudima poglede pa sebe ne mogu ogledati bez ogledala. A ni pogledati da im život u čišćenju prolazi. Ili kao što bi babo rekao, u čitanju. Jah!

(posjeta 147 puta, 1 danas)
Total 11 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search