Fenomenalno kreativni magazin

Otkucaji vremena

Koliko istine u ovoj pjesmi “Sami smo na svijetu” dok se Šaran u spotu zamotava folijom, valjda da ne vidi i ne čuje, da ga ne dodiruje ono što pjeva… 

Misliš da to nema veze s tobom, dok se okružuješ ljudima za popunjavanje praznina – i svojih i tuđih – plašeći se te samoće i onog otkucaja kazaljki na satu… 

Prolazi vrijeme…

“Pa šta, sve će proći” – govoriš sebi dok se po ko zna koji put spremaš da ubiješ vrijeme, tamo negdje gdje te čekaju igra riječi, lažni osmijeh, uvrede zamotane u najljepši celofan, kroz koji vire tvoje mane, a ti i ne znaš da postoje… Govore ti o njima oni gori od tebe, oni što te potajno mrze, a i plaše te se jer izgledaš snažno i moćno, iako ti je duša već načeta, kao ogrizak jabuke, a ti ga skrivaš ko pokvaren zub koji se pokriva rukom…

Ti ćeš ga pokriti osmijehom, kobajagi naivno, dok ti utroba kruli, cvili, govori “bježi!” i prećutat ćeš sve ono što vidiš, osjetiš… Pustit ćeš ih opet da se nahrane tvojom energijom, nahranit ćeš ih kao prosjaka, kao onog što u kanalizaciji živi i smrdi, a ti mu kažeš da miriše…

I doći ćeš kući prazna i umorna, prosut ćeš tugu u praznoj sobi, a tuga ko šara na tepihu – šarena, a uvijek isto boli… I kažeš sebi nikad više…

Priključit ćeš se na akumulator, vremensku mašinu, crpeći snagu iz svemira, koja zrači energiju u oblicima dobre pjesme, knjige, filmova…Džaba, opet ćeš sutra da krpiš ljude, folirat ćete se, ko marionete, bez emocije i bez srca, dok sat neumoljivo tuče… Nema veze, opet smo sami i zašto da se uporno lažemo…

Treba zavoljeti samoću, ko topli šal oko vrata, poklon od sina, ko džemper ispleten i utkan majčinom ljubavlju, dok minusi haraju napolju, ali bez tebe, nećeš izaći…

(posjeta 155 puta, 1 danas)
Total 0 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

AE
Azra Erović
+ posts

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search