Kalem Gorčina, SlovoNaSlovo

Pendžeri duše

Mirsad Mujanović

Nekako nam se čini, a vidi se ko obiđe butum svit da niđe kao u vim vrletima pendžeri nisu toliko malehni a da toliko u njima topline i širine nekakve ima. Nit velki nit malehni nego eto nako od oka, tek toliko da svjetlost uđe i da se vide miveni zarići izvezeni ženskom rukom milošte i brige. U njima se vazda nađe pokoja saksija od koristi, jal začin jal sok koji treba uzrit. I niđe ko ovdje kiša ne pane đah ih mlada umije. Vendar mora tako biti da insan nakon što se malo nasmije malo i oplače tek toliko da sapere taze umivene i oprane pendžere duše. Sjećam se tih pokućnih dizanja i čišćenja. Vas ženskinje bi uzdigni kuću, a majka bi vazda pokrivaj nam uši da nas propuha ne uhvati pa nam usta okrene, ne do Bog, pa se nikad ispravit ne mogu.

Tako je u našoj mahali bila jedna Sevda, sa majkom bi joj idi, pođahkad, sjećam se čistunica bila, čisto prala i kutarisavala nakih baja a čini mi se da su joj baje pred samim očima bile. Kuća joj ko džamija bila, mirisna i umivena ko prid bajram. Ko zna šta je nosila u duši čim je vazda prebirala vunu iz dušeka i skidala prašinu sa sobnih kredenaca i vitrina u kojima su joj stajale nekakve šoljice i bajramski sahani, ibrici i findžani sa mjesecom i zvijezom utisnuti. Nakupljala godinama svega pa tako ko u izlogu kad dođeš ibretiš se, i čini ti se da je svijet obišla a nigdje makla nije iz sokaka, sve joj na noge došlo. Jednoć osvanula pokrivajuć usta i čudno je od toga pričala. Kažu ubila je propuha čisteći pendžere. Otad vjerovatno vas ženskinje su u mahali gledale šta će i kako će da ih ne ubije.

Al kad malo bolje razmislimo, neka je propuha Sevdu već prije ubila u duši čim je čisto prala i u pretjerivanju obnevidila. Neke sitne baje će nas ubiti ako dozvolimo da nam duša nema imunitet pa će nam u nama zamagliti pendžeri duše, od Boga dati čisti, suzama oprani od rođenja u devet životnih voda. Al da je pameti do kadije ko od kadije… gdje bi nam kraj bio.

Nego ako pogledate, oblači se, a taze vam oprani pendžeri. Tako to vendar biva, kad se operu da se i saperu. Vego, moramo naučiti gledati kroz njih a ne u njih inače se života nagledat nikad nećemo.

(posjeta 283 puta, 1 danas)

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Published by Đenana Bajraktarević

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *