Polovna jabuka

U vim vrletima halal označava nešto sa čim se ili ide ili ne ide na onaj svijet. Oprost sa tim nema veze, niti je posebno značajan. Oprostiti se može sve, ali halaliti teško, jer je to nešto što se veže za poseban dio srca i predstavlja velik kamen koji kad glomne tad i srce bude rahat ili mrtvo. Najčešće se halal predaje pred smrt i to Bogu jer On zna sve.

Pravda je nedostižna, vele, i nije od ovog svijeta. Nije se niko rodio da je pravdu dohvatio ovdje, a tamo… nemamo nikoga da nam ispriča. Helem, majka mi je pričala da je bila jedna žena koja je plaho činila drugima a samo joj se zulum vraćao. Kad su je pitali jednoć, biva kad joj se tako natovarilo svačega, hoće li je išta zaobići, ona se nasmijala i rekla: “Hoće, džehennem, ako Bog da.” Nisam to mogla razumjeti tad kad sam čula tu priču, ali sam neke nepravde mogla prećutati i predati Onome kod koga je pravda. Slutim samo koliko je onih koji hodaju zagrižena srca ko one jabuke na poleđini naših uređaja koji se cijene više od drugih na kojima su samo slova, po kojem i sama pišem. U dućanima polovna roba manje se cijeni od one koja je nova, a trebalo bi obratno jer ona roba koja preživi nekoliko vlasnika ne da je vrijedna, nego je neprocjenjiva. Pa ko kome halali, jal ovdje jal ondje. Valja upamtit jedno da se računi naplate uvijek, jal oprostom, jal halalom, jal taksiratom. Bezbeli.

(posjeta 158 puta, 1 danas)
Total 8 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search