Prag

Žalost bila manja, radost bila veća. Život bio puniji.

Đenana

Bože moj, nigdje na svijetu nejma toliko života, jal radosti jal žalosti kao među četiri duvara, pod četiri vode, na četiri ćoška, kuće. Nigdje na svijetu nejma toliko sveto mjesto, što okuplja krv i rod oko jednog ognjišta, jednog kućišta i jednog dovišta unutar samog jednog srca porodice, preko jednog praga. Jedna sofra, jedna bošča, jedan sahan pite, jal šarenika, a u njemu još jedan kiselog mlijeka sa hlepama uhvaćenog masla i kajmaka po njemu u zaglenoj posudi, puno kašika, duplo više ruku, i svi na jednom mjestu ubiru, nafaku. Klepet i zvonak glas zveketanja zajednice, kucao je poput sata, bar tri puta dnevno, zajedno, isti sat za sve ukućane. I jedna žila kucavica. Jedan sahat. Jedan prag. Onaj malo viši, da kakva živina s vana ne uđe ispod vrata. Prag. Zaštita. I sve se deveralo. Sve se podnosilo. Žalost bila manja, radost bila veća. Život bio puniji. Danas, gledam, onaj moj ustaje kad hoće, jede kad hoće i jos mi zapovidi. I svako sebi. Po pet puta mećem sofru za jedno. A nas šest u kući. Niko ni sa kim. Nit ko gleda kad je ručak nit kad je večera. A kamoli da se sjedne, onako rahat i kucka istim satom ko birvaktile, vego svako svoj sahat ima u glavi i noha ga, a ne zna, jadan, da je tako ko muha bez glave. Na sećiji svako za se. Prag se kućni ni ne gleda, vego svak upro priko njeg, a ne zna da se neki pragovi unutar nas i mimo nas ne prelaze. Jer jednom kad se taj prag pređe, a zajednička sofra ne meće nejma ni sreće, među četiri duvara, sa krovom, na četiri vode.

(posjeta 358 puta, 1 danas)
Total 1 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search