(Pre)živjeti

Siguran sam da možeš.

No, brine me to što nisam siguran želiš li.

Želiš li učiniti ovaj svijet boljim i ljepšim mjestom u kojem će sasvim ok biti i tužan, razočaran, povrijeđen, radostan, zaljubljen i izgubljen? Želiš li spasiti ovaj svijet od lošeg humora, još lošijih ljudi i pomoći im pronaći svoje mjesto ispod nebeskog platna?

Jesi li spreman ovome svijetu bezuvjetno dati sebe bez obzira na to što unaprijed znaš da će te lomiti, čupati, gaziti i kidati? Hoćeš li sebe barem malo ostaviti sebi onda kada se odlučiš dati svima onima koji te trebaju i traže? Jesi li spreman pogledati sve one životne filmove u režiji tebi (ne)poznatih ljudi? Umjesto pjesme slušati njihov smijeh i jecanje? Jesi li spreman poderati koljena isti dan kad ti i duša krene pucati?

Reci mi imaš li snage živjeti, a znati da mnogi oko tebe neće preživjeti? Jesi li spreman izgubiti se u nečijim očima, pozivima, porukama, friško promijenjenim posteljinama? Jesi li spreman nekome pokloniti komad svojih već umornih leđa i čuvati nečije nesigurne ruke? Imaš li mjesta u svojim srčanim komorama za nečije strahove, probleme i nesigurnosti?

Imaš li mjesta u svome životu za još jednog tebe- starijeg, zrelijeg, iskusnijeg i spremnijeg za sve ono za što drugi misle da ne možeš.

Jer, znam da možeš.

A, vjerujem i da hoćeš.

Biti sunce u nečijem sivom životu.

Biti zima životnim vrućinama i navigacija nesigurnim putovima.

Biti mirna luka nečijim životnim olujama i podstanar nečijih životnih komora.

Mislim na tebe, molim za tebe i čuvam ti fige.
Da kad već živiš i preživiš.
Da kad već imaš priliku iskoristiš je.

Da kad već možeš voljeti i voliš. Da sebe u potpunosti zavoliš, prošlost preboliš.

Vjerujem da možeš.

I znam da hoćeš.

(posjeta 698 puta, 1 danas)

Total 15 Votes