INSPIRACIJA, Kuc Kuc

PRIČA BEZ POČETKA I KRAJA

Nakon izvedbe predstave Hadžibeg u Finskoj

‘Nisam se nikada zahvalio Bogu što mi je dao da mogu misliti svojom glavom, ali mu se stalno zahvaljujem što mi je dao skromnu, ali dovoljnu nafaku da mogu reći ili uraditi ono što mislim, a ne što mi drugi naišareti, naredi i smisli.”

Hadžibeg

Jedan je od mnogobrojnih citata Uzeira Hadžibega, mudrog dede iz sarajevske mahale, koji kruže društvenim mrežama, a iz jedne od četiri knjige iz serijala Hadžibeg, koje sam pisao i još uvijek pišem šestu godinu zaredom. Ovo bi mogao biti i moj životni stav sa kojim sam na teži način i uz mnogo prepreka, a zahvaljujući mojoj drugoj velikoj ljubavi došao do moje prve i najveće.

Nikada se u historiji čovječanstva nije više pisalo i čitalo kao u ovo vrijeme. Pojavom interneta i društvenih mreža svijet je postao informacioni centar, gdje se na jednom mjestu može naći sve što čovjek može kreirati svojim umom i svojim znanjem, a uz pomoć aplikacija koje nam omogućavaju da, na primjer, komponujemo samo po sluhu bez poznavanja ijednog instrumenta ili da fotografišemo, slikamo, pravimo filmove i grafički dizajn. Dobar web dizajner i uređivač web stranice, osim što mora biti dobar poznavalac multimedija, mora znati pismeno se izražavati, jer će mu sve trebati i koristiti za pravljenje web stranice.

Ovaj sam uvod iskoristio da vam pojasnim kako je moja druga ljubav pomogla da realizujem svoju prvu i najveću ljubav – pisanje.

Ovo što sada skoro svi rade na društvenim mrežama radio sam skoro čitav život; čitao, piskarao, skicirao, zapisivao misli…Mnogo sam čitao i pisao, ali nikada nisam izdao knjigu i postao pisac, kao što nisam ni sada nakon četiri izdane knjige koje su štampane u više tiraža i koje se još uvijek štampaju i prodaju u čitavom svijetu, jer nikada nisam htio da postanem pisac, htio sam da pišem, čak mi nije bilo važno da li će to neko čitati. Pisanje sam zanemario sve do pojave interneta i društvenih mreža, kada se rodila moja druga ljubav, najprije kao hobi, a potom i kao profesija. Ubrzo sam shvatio da je pravljenje i uređivanje web stranica automatizam i veoma dosadan posao pa sam iskoristio online provedeno vrijeme za kreiranje vlastitih sadržaja, a neki od njih su izazvali veliku pažnju i interesovanje. Na tim web portalima sam se kalio kao pisac, novinar, DJ i radio reporter sve dok Facebook nije zavladao svijetom sa monopolom najmasovnije društvene mreže, iako je bilo portala sa boljim i kvalitetnijim sadržajem. Slobodno mogu reći da sam jedan od informatičkih pionira, koji je rastao zajedno sa Google, Amazon, PayPal, Youtube, sarajevox (Klix) Index, Nostagija i mnogi drugi koji su nesebično i besplatno dijelili ideje, programe i saznanja. Bilo je to vrijeme kada su internet koristile elite budućih programera, milionera i kreatora nove istorije čovječanstva. Nisam postao ni programer, ni milioner, ali sam ostavio svoj trag na najčudnovatiji način zahvaljujući novim tehnologijama.

”Što ti je ovaj insan!? Devera, muči se i svak bi nešto ostavio iza sebe da ga, ko biva, upamte, a ne mere, il ne umije svako Neko čitav život sprca podižući kuće i imanja, misleći da je nešto ostavio, a nije jadan ništa dobro, neg samo da mu se djeca imaju oko čega svađat. A neko opet pomaže drugima i đi god makne nešto dobro uradi. Za sebe i ne haje. Takve ljudi najdulje pamte i rado ih se sjete.”

hadžibeg

Iako sam učestvovao u kreiranju novog društvenog poretka i načina života,na prvim ”online” linijama bio sam nevidljiv kao što su svi kreatori programa i skripti koje će nam svima promjeniti život. Kompjuterizacija i automatizacija su zavladali svijetom i sve je postalo moguće što čovjek može zamisliti. Mašta je postala vrijednija od tehnike i znanja, jer je samo ljudska mašta bila limit i jedino je ona mogla udahnuti život i učiniti je korisnom. Kako udahnuti život jednoj takvoj potpuno automatizovanoj mašineriji kao što je Facebook? Pitao sam se. Odgovor mi je vrlo brzo stigao. Budi ono što jesi i pokaži ljudima sebe i svoj identitet. Sve ostalo je već viđeno i urađeno. Tako je počela priča bez početka i kraja, a zove se Hadžibeg. 

Hadžibeg je dobar primjer mladima, ne zbog načina pisanja i korištenja turcizama, raritetnih i nepravilnih riječi i izraza, ali ako taj način pisanja prihvate kao stil koji će ih toplinom starinske riječi i izraza, taman da ih nikada nisu ni čuli od svojih najdražih, vratiti u svijet nana, deda, morala, ljubavi prema bližnjem i pravih ljudskih vrijednosti, koje se sve više gube i nestaju, tek tada su na dobitku i tek tada će sadržaj i smisao napisanog doći do izražaja. Sve više mladih u Hadžibegu prepoznaje svoj pravi identitet, a neki su prepoznali svoj put u  načinu kako je Hadžibeg nastajao i nastaje: “U se i u svoje kljuse.” Poručio bi im dedo iz prošlih vremena, a Kemal pokazao kako će to postići na najbolji i najjednostavniji način predstaviti svijetu sebe i svoja djela u ovim i ovakvim vremenima.

”Najviše mi je valjalo što nikad nisam mario ni begeniso one što bi mogli valjati.”

Hadžibeg

Nastavlja se…

(posjeta 233 puta, 3 danas)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *