Priča za lahku noć – Žarka

Jednom davno u jednoj dalekoj zemlji… počinjala bi majka svake noći priče za miran san, uz koje bi vazda sazidaj i male kućice unutar nas koje bi nas štitile od dunjaluka kad nas štogod strefi i potrefi. Voljela sam te kućice od priča koje su se nanovo ukazivale i otvarale vrata svoje mudrosti kad god bi pritisnulo breme i sama bih se u se skloni u tu kućicu izgrađenu lijepom riječju i pričom za lahku noć. To zapravo nisu bile priče za lahku noć nego su bile priče za lahak život i smiraj u počinke vremena kad se natovari insan ko hajvan pa nosi i iznosi svakojake terete nekad ko Sizif nekad ko običan insan onako a nekad nikako pa ga pritisne i dok ne dođe neko da ti ne razgali insan bi čini mi se crko naprijeko od nekakve stuge i tuge ophrvan.

Tako je majka počinjala često priču o Žarki, nekoj tamo čudnovatoj i prelijepoj ptici da bi nam svima unucima stani dah na taj njezin ah pri opisima krila. Ta Žarka je bila posebna, ali nikad nisam saznala od čega je gorjela, jal od tuge jal od sreće. Kazivala je majka obnoć uz jabuku iz njedara, za svakog po jednu da nam biva zubi budu čisti, i dok smo bili poredani na dušecima ko sardine jedno uz drugo, da je Žarka nastajala iz bisernog jajeta tako što bi kiše razbijale njenu ljusku a kao nedovoljno narasla u jajetu, suzama bi nicala iznova i opet iz pepela a suze koje su joj lijevale iz očiju krila bi u krila međ perje i paperje da joj druge ptice ne vide suze, pa bi joj od kapi suza, biseri nastajali. Posljednja suza iz iskapalih oslijepljelih očiju bila bi uzlet njenim krilima da bi se vinula tako jako i zapjevala koliko je grlo nosi. Taj pjev bi očarao sve u priči, nekad su to bili junaci, nekad princeze, da bi samo gledali a i mi sa njima zamišljali šta i kud sad. Kaže majka da je Žarka imala takva krila u čijem jednom peru je bilo milion bisera, a svako krilo milion pera imalo. Kad bi poletjela posljednjom iskapanom suzom koja bi joj oduzela vid krila su sipala biserima po svijetu koje su se drugima činile kao kiša a zapravo bi bili biseri njeni dobro čuvani.

Nisam nikad dočekala kraj priče da vidim šta je bilo sa Žarkom, jer sam u maštanjima o ljepoti njenih krila zaspala u oblacima koje je majka sterala tonovima bisernih riječi.

Nešto kontam, danas je sve manje ovakvih priča od čijih opisa dah stane. Morebit nam je stoga svu maštu novac odnio pa nam je potreban da bismo izmaštali i ogrnuli se krilima od bisera a sami bisere krijemo u kućama izgrađenim na pričama starine koji su nas učili zaspati a još bitnije… živjeti! Pogledajte oči biserne u vašim kućama, pod šamijom, frizurom jal kapom il šeširom. Puno će vam reći te oči iskapane bisernim suzama.

(posjeta 193 puta, 1 danas)
Total 0 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search