INSPIRACIJA

Prođi sa mnom ispod duge

Duga
Duga

Svi oni što su iz ovih ili onih razloga pokušali proći ispod duge, razumjet će malo više ovu priču.

O želji u grudima što gori.
Ne gasi se.
O snu koji živiš.

– Stani, stani! Ne možemo dalje! Eto je, već nestaje!
– Ne! Još malo tu iza Hasibove njive, još koji korak samo!

Trčim sva oznojena, mokra od rose. Djevojčica u meni je ušutkivana svaki put kada sam se s njim igrala, svakako. Htjela sam biti kao on – hrabra, jaka, odvažna, dječak!

– Ja ne mogu dalje, pusti!

Ja trčim i dalje.
Trava rosna. Nečija bašta je ispred mene, ali ja moram kroz nju baš.
Probam da ne stajem na salate glavice, ali džaba. Zvukove hrskave čujem lome se, popravit ću kasnije.

Samo sad ja moram dalje, duga je tu, ali blijedi. Neće još dugo. A ja moram ispod duge.

Sva blatnjava, u mokroj odjeći,
u novim, školskim patikama, sjedim u travi. Umorna.

Duga se skrila.
Nestala.
Ono barem sa mojih horizonata.

Sjeda do mene zadihan od trčanja.
– Drugi put.
– Neće ga biti.
– Zašto?
– Prihvatam, ostat ću žensko.
– Nemoj još! Ti nisi kao druge curice, ne plačeš i smiješ se glasno.
– Moram. Naučit ću plakati i smijati se tiše.

Sašivene me čekaju haljinice, čipkaste čarape, cipelice od laka… prihvatit ću.

– Jesi li tužna?
– Nisam. Sve sam probala.
– Baš! Koliko smo samo puta pokušali da prođemo ispod duge. Ali ovo ti je dobra priprema za maraton života. Sad znam moći ćeš! Istrči ga kao djevojčica!
– Da, priprema za maraton života.

(posjeta 78 puta, 1 danas)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *