STAV

Razvod, jutros u pola sedam

Hasanaginica (izvor slike: Narodno pozorište Sarajevo)
Hasanaginica (izvor slike: Narodno pozorište Sarajevo)

“Ne čekaj me u dvoru bjelomu
Ni u dvoru ni u domu momu”

Malo je onih sa prostora bivše nam domovine da ne znaju ove stihove.
Pa i cijelu tragičnu sudbinu Hasanaginice, Hasan-agine žene.
Ova epsko-lirska pjesma, balada, je mogla lahko da ostane na uspavanim stranicama starih knjiga, da mene jutros u 6:45 nije jedna Hasanaginica našeg doba, moja prijateljica, vratila u jad i čemer one naše Hasanaginice (ni ime joj se ne zna pravo, jer najvažnije od svega je da je ona Hasan-agi žena, onome sa Klisa).

Još jedna priča u nizu, životna drama moje sagovornice je šablon.
Znate već, živimo u eri razvoda.
Ništa novo.
Ne bi ni bilo da ovo nisu moji ljudi, neko drag i blizak i djeca koja nisu samo brojevi sa Excel listi Zavoda za statistike djece sa rastavljenim roditeljima.

Kada dođemo do:
“A ljubovca od stida ne mogla”,
Zapadnjačkom svijetu tu pada magla na oči i tu je njihovom razumijevanju kraj (znam testirala sam ih).

Mi, ovi drugi, razumijemo.
Bezbeli, ona stvarno od stida nije mogla da ga obiđe. A da ga je i obišla, ona čuvena rečenica bi je čekala.
“Ne čekaj me ni u rodu”

Da zaključimo, sudbina Hasan-agine žene je zapečaćena još na početku priče:

– Nije došla – puštena je.

– Da je i došla – puštena je.

Razvedenoj ženi se džometno, džematile, odmah pripiše par nadimaka. Zanimljivo je da šire narodne mase uzmu to sebi kao “fard ajn”. *

Jedan od dragih je “raspuštenica” što neumoljivo povlači razne i uglavnom negativne konotacije.
Šta me je vazda i jedino radovalo, čitajući Hasanaginicu je činjenica da su se u njeno doba žene isključivo ‘puštale’ zbog nemogućnosti rađanja dijeteta. Ona te mahane nejma. Ona nema nikakve mahane. Osim stida. Hasanaginica je diva.
“Dobru kadu prose sa svih strana..”
Iako je otjerana i puštena ne svojom krivicom.
Sad već i meni pomalo magla pada na razum. Ali idemo dalje – ponos je ovdje krivac, bad boy ove priče.

Da je samo manje bilo ponosa i laganja samog sebe, ova balada je lahko mogla biti ljubavna pjesma sa idiličnim završetkom.

Nema još ni 7:00 sati. Rano jutro. Pijem bljutavu kahvu smućkanu u mašini. Preda mnom sjedi žena. Suznih plavih očiju. Izgubljena, nesretna osuđena. Nikad čula za Hasanaginicu, a u ovoj jutrošnjoj magli jedne ženske tragedije, dođu mi njih dvije više kao sestre, blizanke.

*fard ajn – kod muslimana označava obavezu svakog pojedinca

Total 0 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

+ posts

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *