Sindžir duše

Svaka naša avlija imala je kutak u kojeg bi spremaj svakojake halatke koje bi se koristi vani jer insan kako treba unutra očistit i uredit međ duvarevima bezbeli  treba i međ avlijskijem direcima a potom i komšijskijem dušama, ali ovo potonje se uređivalo prvo lijepom riječju, kahvom, đulšerbetom, pokojom gurabijom sa utisnutom kockom šećera u sredini a ono napukla malo izvrh da mami na kušanje. No da mi ne promakne sta htjedoh reć. Jelo vazda insana odvrati od puta jal od nakane, pa se kaže vazda neka ima vremena de oturi. Jah! Te halatke su bile vazda uredno spremljene ali bi se vazda zametni ono što se baška traži. Morebit ga lanet skrivao i skriva da kavgu zametne među insane,  ko će ti znati. 

Tako je onomad dedo jednoć tražio u toj takvoj nekadašnjoj šupi čekić. Morebit je trebao nešto zakovat da se ne tiče i ne miče. Al kad će ti đavo koji ne leži neg vazda oko nas radi, tako dedi skrije prid očima čekić. Dedo tad bio nekakav vas nahorožen, morebit ga sami lanet nagovaro da bude taki. 

Kopajuć po staroj šupi, tražeć neki čekić kojeg je kako kaže majka ostavila negdje pa porad starosti smetnula gdje ga ostavi, dedo bi rondajuć nastavljaj istim žarom dozivajuć majku iz kuće. Izleti majka ko da je krilima nose veleć, “Šta je, stari, šta puhćeš i tražiš?” Mahnu rukom pa se saulisavši ton obrati majki radeć i na sebe sad ko galameć: “Ma ne znam gdje mi je čekić. Ostarilo se, jamda.” A majka u podrum pa se povrati njemu sa čekićem u rukama kazujuć: “Stari, morebit više insan nije u pameti pa mu sindžirima pamet vežu oni koji ga vide, jal oni koji su oko njega.” A dedo će ti njojzi: “Sad mi je lakše čim znadem da sam sindžirima vezan za te tvoje ruke što znaju olakšati ovom vehtom insanu stare dane i umjesto čekića zakovat insana za sebe. Ne čekićem. Sindžirima. Bezbeli!”

Nešto kontam ova današnja omladina srkleta traži u svemu. Gledajući tad majku i dedu, mogli su se pokavgati zarad čekića a oni se halkama vezali u sindžire najljepšeg ašik razgovora. Il su ostarili ili podjetinjili, nema druge. A bilo bi dobro da i ova današnja mlađatrija, malo tako, podjetinje jal ostare da im život prođe u slasti a ne u trvenju i hrvanju sa lanetima oko sebe i unutar sebe koji samo čekiće mjesto sindžira meću.

(posjeta 166 puta, 1 danas)
Total 8 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Đenana Bajraktarević
Web stranica | + posts

Pismenost je prelazak iz vijesti u (s)vijest a svjesni mogu (ras)poznati ono(g) što jest od onog što nije.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search