INSPIRACIJA, STAV

NEREALNOST-UBICA SREĆE

lara muller ZFQByzMuFfk unsplash 1
lara muller ZFQByzMuFfk unsplash 1

Mediji i socijalne mreže imaju svoje dobre i loše strane.

Dobre strane su da nikada u istoriji ljudskog roda nismo bili više povezani i informisani.

No u ovome tekstu neću pominjati dobre strane medija i socijalnih mreža kao što su benefiti brzog i kvalitetnog praćenja vijesti i informacija ili upoznavanja ljudi preko interneta.

Također neću pominjati ni sve loše strane kao što su kontinuirane dezinformacije u samim vijstima niti negativna iskustva na društvenim mrežama koje imaju pojednici.

Ono o ćemu želim da govorim u ovome tekstu je realnost i njena iskrivljena slika za koju su donekle krivi mediji i socijalne mreže, ali ne i sami mediji informisanja već i drugi kao što su to filmovi, muzika, knjige ali i sami ljudi koji šire neistine i iskrivljuju realnost.

Naime čovjek kao socijalno biće prima različite uticaje iz svoje okoline. Ta recepcija uticaja je doživotna i nikada nismo bilo direktno ili indirektno pošteđeni toga. Čovjek kao biće uma i duha bilo svjesno ili nesvjesno uljepšava ili ignoriše određene dijelove naše realnosti, odnosno stvarnosti i iz toga proizilaze problemi kako za one koji to čine tako i za one do kojih te poluistine dolaze.

Realan i objetkivan pristup životu i svim njegovim segmentima koji uključuju obrazovanje, ljubav, posao, političku svakodnevnicu  i odnose sa ljudima potreban je kako bismo mogli u potpunosti funkcionirati.

Problem nastaje onda kada jedna takva iskasapljena, ukrašena ili ignorisana realnost postane gotov proizvod koji čak ima tendenciju da postane i jedno opće pravilo ponašanja u međuljudskim odnosima. Tada dolazi do iskrivljenja percepcije i očekivanja i osobe kojima nedostaje objektivnosti jednostavno gube osjećaj za vrijednost i tako dolazi i do nastanka različitih kompleksa manje ili veće vrijednosti.

Mogu slobodno reći da su nerealne osobe u principu žrtve tog svog gubitka realnosti i da kao takve u odnosima sa svojim srodnicima, partnerima, kolegama i drugima donose niz pogrešnih zaključaka i odluka koje im čak mogu uništiti život i sreću.

Upravo u tome leži potencijalna opasanost društvenih mreža, filmova, knjiga i svih drugih medija kojima se iskrivljuju činjenice. I onda imamo osobe koje na kraju postanu idealisti i ako im se ta idealna norma ne ispuni isti se razočaraju i potonu u depresiju.

Ove osobe često idealiziraju tuđe živote, ljubavne veze, karijere i tome slično a za svoje smatraju da su im nedovoljno dobre pa čak i promašene iako iste uopće realno gledano nisu loše.

Često se nerealne osobe vežu za samo određene pozitivne momente i događaje poznatih osoba ili ljudi koji ih okružuju i kada ne mogu da dostignu dati standard oni postanu frustrirani i nezadovoljni.

Tako npr. ako djevojka ne može imati idealnu fotošopiranu figuru koju imaju Rihana ili neka druga zvijezda postaene automatski razočarana i formira niz kompleksa niže vrijednosti.

Ako neko nema karijeru kakvu ima Ronaldo ili neki drugi poznati sportaš, glumac ili biznismen on odmah za sebe smatra da je manje ili nikako vrijedan.

Slike srećnih parova na Instagramu, Facebooku i drugim mrežama često budu okidač za još veću depresiju samcima ili onima u realnim vezama.

Neralne osobe ne primjećuju jedan nivo lažnosti ili nepotpunosti tih veza već samo ono dobro.

Realne i loše činjenice se ne primjećuje.

Srećna porodica njihovih prijatelja, uslikana na odmoru i objavljena tako na Instagramu je uvijek srećna po njihovom mišljenju.Kod njih nema svađa, boli, loših momenata i drugih negativnih stvari.

Pored opasnosti od formiranja kompleksa niže vrijednosti i niskog samopouzdanja nerealne osobe često precjenjuju vlastite mogućnosti i vrijednosti i smatraju da mogu i da vrijede više nego što je to uistinu tako.

Nerealne osobe su često dosta i kritične prema drugima te svojoj okolini postavljaju teško ostvarljive a ponekad i nemoguće ciljeve. Kada isti često ostanu neostvareni oni dolaze u sukob sa svojom okolinom i tonu u još dublje nezadovoljstvo.

Nerealne osobe su i vrlo subjektivne, odnosno neobjektivne. Pokušaj „otvaranja očiju“ ovim osobama je gotovo nemoguć i jedina istina koju oni priznaju je uglavnom samo njihova istina.

One koji im pokušaju dati savjet i koji realno sagledavaju činjenice proglase čak i svojim neprijateljima dok ih redovno kategorišu kao subjektivne, bezobrazne, negativne i zlonamjerne osobe.

Dakle, ovim ne želim reći da pojedinac nema pravo da sanja. Smatram da svi mi imamo značajan, često neiskorišten, kapacitet koji se može i mora razvijati. Obaveza svagog mentalno zdravog ljudskog bića je da se nada i da očekuje najbolje od sebe i od svog života ali obavezno vodeći računa o svojim realnim mogućnostima i stojeći čvrsto objema nogama na tlu bez stvaranja kompleksa, pritisaka i bijega u nerealnost.

Isto tako bilo bi suludo isključivo okriviti same društvene mreže, filmove, knjige i druge medije za nerealnost pojedinaca. To bi bilo isto kao kada bismo okrivili fabriku automobila zato što se je neko napio i izazvao prometnu nesreću. Krivica je većinom u pogrešnoj percepciji samog pojedinca. Odnosno u pogrešnom upravljanju tim vozilom.

Osobe koje pokleknu pod ovim pritiskom bi trebale biti svjesne svoga problema i početi raditi na sebi kako sami tako i uz pomoć stručnjaka koji će im pomoći da se susretnu sa realnošću i da formiraju objektivnu sliku o sebi i svijetu koji ih okružuje. Oni bi trebali da se spuste na zemlju u slučaju kompleksa više vrijednosti, odnosno da se podignu sa zemlje u slučaju kompleksa niže vrijednosti i da prigrle život u njegovoj punini, upavo onakav kakav je, niti crn, niti bijel sa puno nijansi i drugih boja.

(posjeta 163 puta, 1 danas)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *