Fenomenalno kreativni magazin

Sreću čine male stvari

Sinoć sam imala lijep san. Bilo je proljeće. Sunce je sijalo i blagi vjetar je kroz moju kosu prolazio. Oko mene je bilo drveće. Čuli su se ljudi dok su međusobno pričali. Bili su jedan do drugog bez ikakve distance. JSjedila sam na stolici za stolom koji se nalazio vani. Za mojim stolom bilo je još najmanje šestero ljudi. Kada je konobar donio veliku jumbo picu i spustio je na stol, shvatila sam da se nalazim u punom restoranu. Niko od gostiju nije imao masku pored sebe ili na sebi. Moji prijatelji i ja jeli smo zajedno tu naručenu jumbo picu.

U prvoj sekundi sna malo sam se trznula i pokušala se distancirati od ljudi. Ali koliko god sam se trudila udaljiti od njih, nije mi išlo. Bila sam prikovana za taj stol. Nakon nekoliko sekundi sam počela uživati. Umjesto mirisa za dezinfekciju osjetila sam miris svog parfema. Kako je pirkao vjetar, miris parfema je bio jači. Kada sam pojela komad pice, osoba koja se nalazila za stolom, koji je bio do nas, je kihnula. Niko se nije okrenuo i pogledao je kao da je učinila neko krivično djelo. Miris rahatluka bio je sve jači. Nakon sat vremena druženja u restoranu, moje društvo i ja smo ustali, izgrlili se i izljubili. Poslije toga je otišao svako na svoju stranu.

Čovjek toliko toga u životu ima i nerijetko je zahvalan na tome. Mnoge stvari uzima zadravo za gotovo. A trebao bi ih osvijestiti. Ipak, ponekad se čudo desi pa ih osvijesti, a to je kada ih izgubi. Sad je samo pitanje hoće li dobiti drugu šansu da punim plućima u njima uživa?

(posjeta 157 puta, 1 danas)
Total 3 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Lejla Motoruga
Web stranica | + posts

Svašta nam ljudi nameću da se mora. A ništa se ne mora, osim umrijeti. Ali eto, kada već svi toliko nameću da se nešto mora…onda bi najbolje bilo da svako od nas mora ispasti čovjek.

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search