Šta je bio Goethe?

Goethea se možda sjećate kao pisca srednjoškolske lektire Jadi mladog Werthera, a možda vam je i ime poznato kao mjesto gdje studenti uče njemački, kako bi poslije diplome mogli raditi u Njemačkoj ili Austriji. No, Goetheovo ime je daleko značajnije negoli te dvije prve asocijacije. On nije bio samo pisac. U njegovo vrijeme prirodne znanosti nisu bile još uvijek dobile međusobnu distinkciju – onakvu kakvu danas poznajemo – te se on povremeno bavio i temama koje bi danas bile smatrane biologijom – tj. botanikom i fizikom – tj. optikom. Također se bavio i slikarstvom; pretežno je slikao vodenim bojama i bavio se državnim poslovima – pretežno vojnim, ali i privrednim. Zbog tog širokog spektra aktivnosti Johanna Wolfganga Goethea (1749–1832), nepravedno je njegovu ličnost samo svesti na jednu kategoriju zanimanja – poput pisca, već se može za njega reći da je bio polimat – čovjek sa više znanja i vještina.

Goethe je već početkom svojih dvadesetih godina ostvario književnu popularnost sa romanom Jadi mladog Werthera – djela koje ga stavlja u učesnike Sturm und Drang književnog pokreta, tj. među njemačke romantičare. Rođen u Frankfurtu, tada se i preselio u Weimar gdje je radio pod okriljem Karla Augusta, vojvode Sachsen-Weimara. Kod Karla Augusta, koji je kasnije bio i general pruske vojske Friedricha Velikog, se bavio ratnim, finansijskim i privrednim (uglavnom rudarskim) poslovima. Goethe je sa njim svjedočio pobjedu francuskih revolucionara protiv austrijsko-pruske vojske u Bitci kod Valmyja 1792. godine. Napoleona je upoznao nekad početkom XIX stoljeća, a kojem se divio. Nietzsche u svojem djelu Volja za moć navodi kako su Napoleon i Goethe bili „dva velika pokušaja koja su bila napravljena da se prevaziđe osamnaesti vek“ 1 (Nietzsche 2012: 100), označavajući obojicu kao dvije velike ličnosti tog perioda i personifikacije: Napoleona kao političke i Goethea kao kulturne ličnosti, težnje unutar Europe da se kontinent ujedini pod jednim političkim krovom obuhvatajući sve prijašnje nasljeđe unutar jedne kulture. Koliko je to tačno – to predstavlja drugu temu, ali Goetheva dječja radoznalost ka znanosti i umjetnosti – i težnja da tokom čitavog života uči – ga prirodno čini simbolom za ujedinjenje kultura pod jednim krovom. Kao što je i prijateljstvo Nietzschea i Wagnera postalo jedno od glavnih stvari po čemu se Nietzsche pamti, tako je i prijateljstvo Goethea i Schillera ostalo upečatljivo. Jedina razlika je što je Nietzsche tijekom života raskrstio sa Wagnerom, ali je Goethe ostao u prijateljskim odnosima sa Schillerom. Pamti se i Goetheovo prijateljstvo s Eckermannom, koji je njihovu prijepisku i zajedničke priče predočio u djelu Razgovori sa Goetheom.

Uglavnom je Goethe živio u gradu Weimaru, gdje je i bio dio književno-kulturnog pravca vajmarskog klasicizma. Nije slučajno da je Weimar bio značajan kulturni grad tog vremena. Vojvoda Karl August je bio ambiciozan čovjek i primijetio je da Sveto Rimsko Carstvo kao država slabi, te da bi trebalo težiti ujedinjenju Njemačke, što je kasnio i učinio Otto von Bismarck. On je među svojim prvim aktivnostima prepoznao Goetheovu genijalnost i pozvao ga da radi kod njega u Weimaru. Tako je Karl August prikupljao vodeće ličnosti vremena, a Goethe je tako i ostvario produktivna dugotrajna prijateljstva. Tu je i Goethe tijekom života skupio i najveću kolekciju minerala u Europi tog vremena. Ne možemo zaboraviti i Goetheov interes za prirodne znanosti. Poslije boravka u Italiji napisao je djelo Metamorfoza biljaka, u kojoj je prvi počeo koristiti termin homolognost za sličnosti u strukturama organizma, i to za listove i latice biljaka. Uz interes za botaniku, pokazao je i interes za optiku u svom pomalo kontroverznom djelu Teorija boja, a u kojem se sukobio sa Newtonovim shvaćanjem boja. To njegovo djelo je u svijetu današnje fizike odbačeno – ako se može nazvati odbačenim znanstvenim djelom – jer je polemika o tome da li je uopće iznio teoriju ili je samo u djelu pisao o shvatanju boja. Zanimljivost tog djela je što Goethe u njemu iznosi da su samo plava i žuta prave i čiste boje, a sve ostale boje su njihovi stupnjevi.

Osim Jada mladog Werthera, najpoznatije Goetheovo književno djelo je Faust. Tu tragediju je Goethe počeo pisati tijekom svojih dvadesetih godina, no tek pred kraj svog života ju je napisao u njenom konačnom izgledu i djelo je ugledalo svjetlo dana nakon njegove smrti. Ta verzija iz njegove mladosti je poznata kao Urfaust, a ona nam je poznata zbog Luise von Göchhausen, koja je prve rukopise prepisala sebi. Djelo je o poznatoj njemačkoj legendi – o čovjeku imena Faust, koji je – radi ostvarivanja nemogućeg znanja – prodao dušu đavolu. Svoje djelo je Goethe napisao s idejom da se izvodi uz glazbu i smatrao je da je samo Mozart mogao komponirati prikladnu glazbu, ali tijekom svoje starosti je bio upoznat sa novim čudom od djeteta – Felixom Mendelssohnom, čiji je talent uporedio sa Mozartovim. Kasnije je Mendelssohn napisao i kantatu Die erste Walpurgisnacht za poemu istog imena. U Faustu se nalazi i epizoda za Walpurgisnacht, inače kršćanski praznik svetoj Walpurgi, kad se tjeraju vještice, demoni i đavoli iz ljudskih života; nešto slično kao i Noć vještica, ali u kulturi polako – kao i Noć vještica – dobiva mračniju atmosferu kao dan kad se vještice, demoni i ostala bića tame okupljaju. U Njemačkoj se vjerovalo da su se vještice okupljale na Brockenu – najvećem vrhu Harz planina – i tog mitosa se Goethe drži u svojoj epizodi o Walpurgisnachtu. Postoje i priče da je originalno Goetheovo pisanje te epizode bilo mnogo mračnije nego što je u konačnom obliku, ali da je Goethe odlučio ublažiti scene radi straha da će javnost odbaciti čitavo djelo bude li ono previše groteskno, brutalno ili heretično jer se već sama priča o Faustu i dan-danas, u određenim kršćanskim krugovima, veže uz veličanje satane, tj. Mefistofelesa.

Iako ovaj tekst nije pretjerano dug, čitalac može primijetiti da se u njemu nalazi dosta informacija o Goetheovom životu i njegovim aktivnostima, ali može i uvidjeti da se dotakla samo površina onoga čime se Goethe bavio. Međutim, i dalje se može uvidjeti da se na pitanje „Šta je bio Goethe?“ ne može tako brzo odgovoriti sa „pisac“, a ne može ni ostati samo na tome da je bio pisac. Najlakši odgovor bi bio da je Goethe bio Goethe, ali time se vraćamo na početak. Negdje se svi odgovori mogu naći u sredini i možemo za njega reći da je bio čovjek koji se rijetko pojavljuje na Zemlji i čiji život vrijedi detaljno istraživati jer će većina nas automatski reći za njega da je bio samo književnik, potpuno zaboravljajući i na njegovo pisanje o prirodnim znanostima.

1 Nietzsche, Friedrich (2012) Volja za moć. Beograd: Dereta. Str. 100.

(posjeta 74 puta, 1 danas)
Total 3 Votes
0

Šta bi promjenili?

+ = Verify Human or Spambot ?

O autoru

Luka Bošković
Web stranica | + posts

"Nothing in the world changes, except the props and the stage."

Napišite komentar

Vaša e mail adresa neće biti prikazana

Start typing and press Enter to search